Kada najviše grmi, najmanje kiše pada

Brisel je godinama uvjeravao Evropu da sa Rusijom nema posla, a onda je Vašington pokazao da i najtvrđe sankcije postaju rastegljive kada račun postane previsok.

Dok evropski lideri brane sopstvenu dogmu, Amerika traži izlaz, Moskva dobija prostor, a evropski građani plaćaju cijenu politike u kojoj je principijelnost odavno postala izgovor za tvrdoglavost.

Donald Tramp tu nema mnogo nedoumica. Skupo gorivo pritiska američke potrošače, a birači ne sipaju deklaracije u rezervoare. Kada cijene ugroze američke interese, traži se način da se poveća ponuda i smanji pritisak. 

Vašington se vodi sopstvenom računicom, Moskva dobija priliku da pokaže da nije izolovana, a Brisel ostaje da objašnjava zašto je ono što je za SAD pragmatizam za Evropu godinama bilo gotovo političko svetogrđe.

Tu se najbolje vidi slabost briselske politike. Sankcije su pretvorene u mjeru političke ispravnosti, dok računi za energente rastu, proizvodnja poskupljuje, a privreda gubi konkurentnost. Kao da će se fabrike održati političkim parolama, a građani lakše živjeti ako im se objasni da je prazniji novčanik dokaz ispravnog kursa.

Nije sporno da Evropa ima pravo da smanjuje zavisnost od Rusije, ako ima održivu alternativu. Sporno je što je politički cilj pretvoren u dogmu, a preispitivanje rezultata gotovo u jeres. Tako sankcije, umjesto sredstva za ostvarivanje političkog cilja, postaju cilj same sebi, bez obzira na ekonomsku cijenu koju plaćaju evropski građani.

Posljedice takvog kursa mogle bi se osjetiti i na ukrajinskom frontu. Ako Vašington procijeni da mu je dogovor sa Moskvom važniji od nastavka dosadašnje politike, američka podrška mogla bi postati sredstvo pritiska na Kijev da prihvati uslove koje je do sada odbijao. To bi moglo da otvori put ka okončanju rata. Tako bi se pokazalo da se politički ciljevi mijenjaju kada se promijeni računica velikih sila.
Evropa ne mora da odustane od svojih principa, koji su vrlo često suludi, ali mora prestati da gubitke proglašava pobjedom, a tvrdoglavost dosljednošću. Ako građani plaćaju skuplje energente, privreda gubi konkurentnost, a najvažniji saveznik ostavlja sebi prostor za manevar, vrijeme je da Brisel preispita rezultate sopstvene politike.

Kada najviše grmi, najmanje kiše pada, kaže stari narod. Brisel je godinama grmio o sankcijama, jedinstvu i principima, a sada rizikuje da pokisne upravo onda kada drugi počnu da sklapaju dogovore. Na kraju bi mu mogao ostati samo veliki račun za politiku koju je toliko dugo odbijao da preispita. A i što bi kada konačni ceh plaćaju građani, koji i dalje ćute. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.