Kad i sveto nije sveto

Srpski živalj u FBiH je, gotovo, moguće prebrojati na prste, ali prkosno ne žele da se odreknu djedovine i očevine, kućnog praga i svog parčeta zemlje, ma koliko bilo teško. A teško je i oktobra 2026. godine kao i onomad kada su od tih zgarišta ponovo podizali ognjišta.

Sa područja današnje Federacije protjerane su hiljade duša. Neke procjene govore da 300.000 pa čak i 400.000 osoba, danas rasutih svuda po svijetu, a istih korijena, imaju zakonsko pravo na neku nepokretnost u tom dijelu BiH. Bilo da je riječ o kućama, njivama, šumama.

Kako bi ih podsjetili na bogatstva koja imaju i ukazali na mogućnost da bi im u velikoj mjeri mogla da bude oteta u, prema mnogim ocjenama, podmuklom procesu usklađivanja zemljišnih knjiga, Srpska i Srbija su prije nekoliko godina stale iza jedne kampanje s ciljem da probude što više onih s pravom na imovinu u FBiH.

Odjek je, kako su tada tvrdili, bio dobar. Izvještali su o ljudima koji su se informisali, pokretali ostavinske postupke i upisivali na sebe ono za šta su im preci, vrijedni domaćini, davali i posljednji atom snage.

Ipak, svjesni da je buđenje svijesti i osjećaja kod svih "pikiranih" u domenu naučne fantastike, čuvari prava srpskog naroda u FBiH nastavili su da se u tišini bore za one koji su odlučili da se vrate na kućni prag i nastave život na tom broju. Uprkos i tome što bezdušnici ruše i spomenike, pravoslavne krstove, skrnave crkve.

I na tim primjerima se pokazuje dokle neko može da ide. Da li zbog mržnje ili viška adrenalina, nije ni bitno, a na te slučajeve su se nadovezali i drugi. Još podmukliji.

Odbor za zaštitu prava Srba u FBiH je, popisujući napade na srpska groblja, počeo da upozorava na nešto što se dešava daleko od očiju javnosti. Na knjiženje imovine SPC na one koji ili to nisu ili čak i ne postoje, a sve da bi se, bez ikakve dileme, izbrisao i najmanji dokaz da su Srbi ikada živjeli na području FBiH.

A živjeli su i tome svjedoče upravo datumi na spomenicima. O tome svjedoče pravoslavne crkve. O tome svjedoče i oni koji su se vratili tamo odakle su početkom devedesetih morali da bježe, ali i oni koji danas žive ko zna gdje, ali ne daju da korov osvoji kućni prag.

Dokaz, međutim, da oni koji su sebi zacrtali da će izbrisati svaki trag o postojanju Srba jeste najnovije otkriće da je Opštinski sud u Gradačcu 2008. upisao pravoslavni hram Svetog Ilije, izgrađen 1895. godine u vlasništvo nepostojeće crkve i titulara "Istočna pravoslavna crkvena opština u Gradačcu".

Knjige kriju sigurno još ovakvih primjera, a iz njih je i više nego vidljivo da nekima nije sveto ni ono što je sveto od momenta kad je nastalo. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.