Postizborni putevi i stranputice

Uklanjanje Milorada Dodika sa javnih funkcija u režiji Kristijana Šmita i Sene Uzunović ispostaviće se kao najteži politički autogol u istoriji ove zemlje.

Bio je to potez koji se njegovim kreatorima vratio kao bumerang u vidu skeniranih rezultata nedjeljnih izbora, ali ni tu očigledno nije kraj. Ima još prostora za klasičan nokaut koji bi trebalo da se dogodi čim "rukavice" navuku članice Predsjedništva BiH. U međuvremenu su promijenjene i geopolitičke okolnosti. Dodik je jedan od rijetkih koji je te promjene na vrijeme prepoznao i povukao niz rizičnih poteza koji su se višestruko isplatili.

Bez njega na glasačkom listiću SNSD je morao da izvede brzu transformaciju stranke iz klasične liderske u ekipnu, timsku. Kampanja je to jasno pokazala. Iako je lider partije lebdio nad svim kandidatima na svim plakatima i u spotovima, naglasak je ipak bio na timskoj igri, što su često ponavljali i pojedini kandidati i što je bilo vidljivo i iz onog nevizuelnog dijela kampanje. I to je još jedan razlog što SNSD može da računa na dominaciju i u narednim godinama. Sve procjene da će uklanjanjem jedne ličnosti doći do potpunog sunovrata cijele organizacije pokazale su se kao paušalne, neutemeljene, površne. A iznosili su ih oni koji ne osjećaju nikakvu odgovornost za izgovoreno, koji su spremni da lupetaju putem svih dostupnih kanala. SNSD pobjeđuje i sa Dodikom i bez njega u igri, a problem onih drugih je što to ne znaju ili ne žele da shvate.

2:1

U naredne četiri godine SNSD će kontrolisati sve bitne procese u Srpskoj i na nivou BiH. U Sarajevu sada još konkretnije nego u prethodne četiri pa i osam godina. Famozni omjer 2:1 u Predsjedništvu sada je pretegao na drugu stranu, prvi put u istoriji. Kompletiranje Doma naroda sa četiri delegata iz vladajuće strukture, uz očekivanu saradnju sa HDZ-om i vjerovatno SDA u Savjetu ministara otvara sasvim nove perspektive. Jedna od njih tiče se spoljne politike. U predstojećem periodu ključna mjesta u diplomatiji koja su godinama bila uzurpirana sitnosopstveničkom čaršijskom politikom trebalo bi da pripadnu Srbima. To podrazumijeva i ambasadorska mjesta u Vašingtonu i Njujorku. Vrijeme je i da ministar spoljnih poslova konačno bude iz srpskog naroda. Istovremeno će biti obustavljeno i otimanje hrvatskih pozicija u diplomatskoj mreži. Ako se na sve to dodaju već postojeći kanali koje je Banjaluka uspostavila mimo uzurpirane "državne" mreže jasno je zašto u Sarajevu nariču još od prvih sati nakon zatvaranja birališta. I nema nikakve sumnje da će u periodu koji slijedi ojačati glasovi o potrebi formiranja "državne vlasti" bez SNSD-a kako bi bila "spasena država". Matematika, međutim, naročito ona u Domu naroda, ponekad zna da bude izuzetno brutalna po zagovornike takvih težnji.

IMA MNOGO POSLA

Na unutrašnjem planu SNSD sada, timskom igrom prikazanom u kampanji, može da napravi ozbiljne pomake u svim oblastima. Potrebna je, nikakva to mudrost nije zaključiti, dobra volja, nekompromitovani i neiskvareni kadrovi i malo više odlučnosti. A prostora za napredak ima. O investicionom ciklusu od sedam milijardi maraka se priča mjesecima, ali on i dalje djeluje kao imaginacija, kako zbog toga što nije dobro iskomuniciran, tako i zbog činjenice da je sve još u povoju.

Floskule o popravljanju privrednog ambijenta ne vrijedi ponavljati, ali neke druge oblasti vape za obnovom. Obrazovni sistem, prije svega, od predškolskog do univerzitetskog, stoji na temeljima sazdanim još u komunističkom periodu. Demografska obnova koja je prije nekoliko godina pompezno najavljena svela se na sporadične pozitivne "incidente". Konkretne mjere stopirale bi iseljavanje, promijenile ukupnu klimu. Na lokalnom nivou prostora za napredak je takođe isuviše, toliko mnogo da se ozbiljno mora razmišljati o teritorijalnoj reorganizaciji u pojedinim sredinama. Nema više nikakve potrebe da se javna preduzeća tretiraju kao partijski plijen, već da postanu ono što u načelu i jesu - strateški stubovi države. Za sve to su, opet valja reći, potrebni sposobni i partijskim ucjenama neopterećeni ljudi.

Kulturu valja prepustiti "kulturnjacima", potpuno eliminišući političke okove osim u segmentu povećanja budžeta za tu oblast na svim nivoima. Ako već, bar još neko vrijeme ne možemo formalno-pravno da budemo jedno sa Srbijom i Crnom Gorom, kulturom se možemo potpuno sjediniti sa našim sunarodnicima u obje te države, jasnom i preciznom strategijom, oslobođenom dnevne politike i sitnih interesa.

Koliko god paradoksalno zvučalo, imajući u vidu da SNSD vlada Republikom već dvije decenije, ova pobjeda može da bude sasvim nova prilika, novi zamajac. Svakako, lakše je to reći nego uraditi, ali nije zgoreg da ostane zapisano.

SVIJET (NE) VOLI POBJEDNIKE

Naruku navedenim opcijama ide i kolaps opozicione strane na nedjeljnim izborima. Iako je iz svakog poraza moguće izvući i neki pozitivan trend, sve sluti da je to u konkretnom slučaju ćorav posao.

Pokret "Sigurna Srpska" očekivano se profilisao u drugu po snazi političku organizaciju u državi. I to je sigurno. Samo to. Sve drugo je problematično, prevashodno rezultat u Banjaluci. U odnosu na prethodnih šest godina Draško Stanivuković je u gradu, na čijem je čelu, ovaj put protiv sebe imao organizaciju SNSD-a bitno drugačiju nego ranije. Banjalučki SNSD se okrenuo svojevrsnoj urbanizaciji eliminišući faktore šatora, pečenih volova i krajiških večeri u drugu privatnu partiju (koja je doživjela debakl), okrenuvši se "gradskoj ekipi" i gotovo svakoj ulici pojedinačno. Recept je to koji je isti taj Stanivuković ranije primjenjivao ulazeći ljudima u dvorišta sve dok se nije potpuno okrenuo popločavanju šetališta i gradnji spomenika. Kampanja PSS-a bila je u audio-vizuelnom smislu najvidljivija, ali borba za glasove nije samo šou-program uz zvuke onog glupavog pjesmuljka grupe "Kolonija". Svijet, izgleda, ne voli pobjednike. SNSD je, već je navedeno, nastupao kao tim dok je PSS išao suprotnim smjerom potpunom personalizacijom kampanje, čiji je simbol bio slogan "premijer". Stanivuković neće biti premijer, a veliki znak pitanja je nad opcijom da nakon oktobra 2028. bude i gradonačelnik. Ukratko, dobio je opomenu. SNSD zna kako da uspješno odgovori na opomene, Stanivuković je sada na prvom testu tog tipa u nagovještavajućoj blistavoj političkoj karijeri.

POKAZAĆE ANALIZE

SDS je nastavio putem kojim se "neđe ide" napravivši još jedan korak ka marginalizaciji i sopstvenoj propasti. Za poraz je očigledno kriv tek jedini gradonačelnik kojeg imaju Ljubiša Petrović, kojem je juče dodijeljen crveni karton. Svi drugi su se, valjda, dobro pokazali. Šta se tačno zbilo pokazaće analize. Analize koje traju 20 godina. Uzaludno trošenje papira.

Nebojša Vukanović je za nategnuti prelazak cenzusa optužio - narod. Kad se posvađaš sa svima uvijek je, jelte, kriv narod, nimalo ti lično. Silom prilika moraće u ilegalu, kao i Jelena Trivić, koja je uz Vladu Đajića u najgorem omjeru uloženog i ostvarenog. Srećom po njih, ostvareni su u vlastitim profesijama. Za razliku od Vukanovića.

Ostatak vladajuće koalicije preživio je i ove izbore. Što se DNS-a tiče, ni kada je osvojio 100.000 glasova i 12 mandata u NSRS nije bilo jasno ko glasa za tu stranku. Tek sada je nejasno ko ih je izgurao na četvrto mjesto. Socijalisti, i jedni i drugi, i dalje imaju čvrstu bazu dovoljnu za cenzus, a i Ujedinjena Srpska je ostala stabilna uprkos besmislenom eksperimentu sa vještačkom inteligencijom.

Jako je važno za budućnost odnosa u ovoj zemlji to što je "trojka" u FBiH pometena istim onim bagerom kojim su pokušali da uklone Dodika. Zukan Helez, Ramo Isak i Dino Konaković ne bi trebalo da se više pitaju za bilo šta u ovoj zemlji naredne četiri godine, a nadati se i zauvijek. Politički diletantizam u najgorem obliku uz teške nacionalističke ispade pod plaštom građanskog teži je za svariti od klasičnog ekstremizma u SDA. Sa SDA čovjek bar zna na čemu je u startu.

Željko Komšić je vlastiti debakl objasnio riječima da je očigledno da stanovnici BiH nisu više za "građansku državu". Biće da su ipak provalili da on prvi nije za takvu državu, već da je istureni ogranak probošnjačke tvrde politike. Problem je što im je (biračima) za shvatanje toga bilo potrebno 20 godina.

Na kraju, potrebno je koju lijepu riječ reći i o Centralnoj izbornoj komisiji. Svi smo pomalo jahali po njima zbog tromosti u prethodnim izbornim ciklusima i prelaska na moderne tehnologije od kojih nisu zazirali samo oni koji su ove izbore izgubili. Objava rezultata u 20.00 bila je šok za sve nas koji smo ih ponekad čekali i do pola tri ujutro. Danas nam na uspješno sprovedenom izbornom danu čestita cijeli region. Opravdano.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.