Njiva prije traktora

Ne traže poljoprivrednici tek onako više novca za proizvodnju, a manje za kupovinu mehanizacije. Samo se vode jednostavnom računicom i ne žele stalno da budu u minusu. Njihova trenutna logika, baš u vrijeme kad se aktuelizuju pregovori oko novog agrarnog budžeta, je sljedeća, ako nema proizvodnje, onda nema ni potrebe za traktorom.

I nisu farmeri u ovoj priči pretjerano isključivi, niti žele da pred vlastodršce prostru tepih uslovljavanja. Samo Vladi, uz predložene nove mjere, spočitavaju šta je, po njihovom mišljenju, do sada loše urađeno.

Povećati premije i direktnu podršku proizvodnji, a ozbiljnije ulagati u navodnjavanje i protivgradnu zaštitu. To su na top-listi zahtjeva prva tri. Kao opravdanje za ovakav eventualni zaokret u budućem pravilniku, poljoprivrednici poručuju: "Nije najveći problem kako da zasijemo, nego kako da sačuvamo ono što je zasijano."

Kao primjer možemo da uzmemo pšenicu. Uložite novac u sjeme, đubrivo, gorivo i zaštitu, odradite sve kako treba, a onda vam dođe suša i prinos podbaci. Uz sve navedeno, cijena često ne prati troškove. Onda se postavlja sasvim logično pitanje, isplati li se ovako raditi dovijeka i koji je smisao odlaska u minus na kraju svake godine.

Zato i traže da se neke od dosadašnjih mjera preispitaju i prilagode stvarnim potrebama farmera u Srpskoj. Na ruku im ide i to što se u zemljama regiona sve više govori o većoj direktnoj podršci proizvodnji, zaštiti od klimatskih rizika i sigurnijem prihodu proizvođača.

Ne spore da je mehanizacija važna, čak ni to da nema baš svaki farmer dobar traktor ili kombajn, ali nijedna mašina ne može da riješi sušu, grad, ali ni nisku otkupnu cijenu.

Valjda kad svi zajedno podvučemo crtu možemo da se složimo da nikome nije cilj da ima više traktora na imanju, ili u selu. Cilj je da imamo više hrane, više zasijanih njiva i poljoprivrednika koji mogu da žive od svog rada.

Jer, ako proizvođač svake godine sabira troškove, a na kraju mu ostaje gubitak, ni najbolja mehanizacija neće ga zadržati na njivi. Država zato ne bi trebalo samo da pomaže poljoprivredniku da proizvodi, već i da mu stvori uslove da od te proizvodnje može da živi. U suprotnom, prazne njive i sve manji broj ljudi koji žele da se bave poljoprivredom biće mnogo skuplji od bilo koje subvencije. A traktor je, ipak, samo sredstvo za rad, pravi rezultat je puna njiva i siguran prihod za onoga ko je obrađuje.

Zato bi i agrarna politika trebalo da se mjeri ne brojem kupljenih mašina, već brojem održivih gazdinstava i hektara koji ostaju u proizvodnji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.