Novi vjetrovi iz Vašingtona

Najveći problem za Sarajevo nije Amerika koja bi mogla stati uz Republiku Srpsku. Problem je Amerika koja više nije spremna da automatski staje uz Sarajevo. To mijenja političku računicu u cijeloj BiH.

Godinama se podrazumijevalo da će Vašington podržavati jačanje zajedničkih institucija, pritisak na Banjaluku i intervencionizam međunarodne zajednice. Od Srpske se očekivalo da to prihvati kao gotovu činjenicu, a svako protivljenje takvoj politici tumačilo se kao problem koji treba rješavati dodatnim pritiskom.

Vašington sada više pažnje usmjerava na sopstvene interese, a manje na političko preoblikovanje drugih država. Manje je volje za izgradnju država po tuđoj mjeri, a više za bezbjednosne, ekonomske i geopolitičke ciljeve.

Za Banjaluku to otvara prostor da svoje interese predstavlja direktno. Ukidanje sankcija Miloradu Dodiku, direktniji kontakti i interes za energetiku, investicije i bezbjednost otvaraju mogućnost za razgovor o konkretnim interesima. Ne o tome ko će "spasiti" Srpsku, već o tome šta ona nudi i šta traži: poštovanje Dejtona, entitetskih nadležnosti i prostor za ekonomsku saradnju. Tu je suština. Ne da neko drugi brani interese Republike Srpske, već da se o njenom političkom položaju i nadležnostima više ne odlučuje bez nje.

Zato su važni i prijedlozi koji se pojavljuju u američkim konzervativnim krugovima. Prijedlog Heritidž fondacije o tri federalne jedinice nije zvanična politika Vašingtona, ali pokazuje da se o BiH više ne mora govoriti isključivo kroz jačanje centra i postepeno slabljenje entiteta. Ako se uz to Vašington i Brisel sve više razilaze, slabi i mogućnost da jedan zapadni stav bude predstavljen kao jedini mogući.

To vraća priču na Dejton. BiH nije projekat koji neko sa strane treba beskrajno da preuređuje. Njena složena struktura nije greška koju treba ispravljati, već temelj kompromisa kojim je okončan rat. Prolazi vrijeme sankcija, pritisaka i bonskih ovlašćenja kao zamjene za politički dogovor. Srpska to koristi da pronađe partnere, a ne tutore. Banjaluka više nema razloga da svoju politiku svodi na čekanje tuđih odluka.

Njen interes je da razgovara sa svima koji žele da razgovaraju sa njom. Moskva, Peking i Vašington su pokazali da to žele. I upravo tu leži suština promjene koju treba da shvate i u FBiH. Prošla su vremena kada su se politički odnosi mijenjali sankcijama, pritiscima i odlukama sa strane. Prošlo je vrijeme intervencionizma kao zamjene za dogovor. Ako se politika vraća za sto, onda za njim mora biti i Republika Srpska. Stara pravila više ne važe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.