Stav
Foto: Glas Srpske
Deseti po redu opšti izbori u BiH su na pragu. Dan po dan i približili smo se toj dugo najavljivanoj prvoj nedjelji u oktobru, kada će oni koji izađu na biralištva, u velikoj mjeri da odluče ko će u naredne četiri godine da drži konce u svojim rukama. Ko će biti i zaslužan za napretke, ali i naći se na meti kritika ako nešto krene nizbrdo.
Saziv na izmaku se nije proslavio. Iako su u startu mnogi bili iznenađeni brzinom dogovora o principima na osnovu kojih će formirati vlast, sve je, gotovo isto tako ekspresno, počelo da pada u vodu.
Prva previranja između dojučerašnjih partnera, koji su bili spremni i da se ozbiljno pozabave teških temama poput izmjene Izbornog zakona BiH, „stavljanja“ Ustavnog suda BiH u zakonske okvire i cijelog seta reformi na na evropskom putu, pokazala su da nema pravila. Osim jednog – da je u BiH sve i u svako doba moguće.
Posvađani, podijeljeni i okrenuti čak i nekim drugim partnerima došli su do kraja mandata, a time i pred novi sud birača. Mahom onih istih koji su im prije četiri godine dali dovoljno kredibiliteta da ih predstavljaju i da se, boreći za njih, bore za sve koji i dalje vide sebe pod ovim dijelom neba bez obzira na ime, prezime, vjeru.
Međutim, glavna činjenica je da je i ovaj mandat, naime, prošao kao većina do sada. Ništa tu posebno novo i nije viđeno. Jer na „raskide“ partnerstava u godinama između izbora smo navikli. Kao i na floskule te prebacivanje krivice u drugo dvorište, a istovremeno, s jedne strane, i na pokušaje da u „životu“ održe strance i to na svojoj strani. Da ih pozovu kada „zagusti“. Da im budu vječiti joker „pozovi prijatelja“. Ali...
Ovaj mandat, ipak, ima jednu nit koja je drugačija u odnosu na ostale. Ona se ogleda u promjeni međunarodnog pogleda na BiH. Prije svega onog u SAD-u, a što je i uslovilo da, po prvi put od Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH nad glavom nema visokog predstavnika.
U toj fotelji je, i to dosta duže od prvobitno najavljenih 14 dana, američki diplomata, ali u svojstvu, kako kažu, vršioca dužnosti iako tako nešto ne poznaje ni Dejtonski mirovni sporazum. Valjda jer se vjerovalo da će uvijek, olako i iz „prve“, biti dogovora o toj poziciji i svim modernim bičevima koji dolaze u paketu.
BiH se polako, ali sigurno riješava stranaca. Kako su, na primjer, onomad otišli strani tužioci, otići će i sudije iz Ustavnog suda BiH, baš kao i dva, tek pristigla stručnjaka, koje su pokušali da upletu u mrežu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
I taj put preuzimanja potpune odgovornosti domaćih lidera nad procesima u BiH je jedan kojim ova zemlja mora poći. Predugo u okovima stranaca došla je u fazu u kojoj mora pametno da bira. Prva odluka je u rukama naroda, a sve poslije će da otkrije da li je ko i kakvu masku stavio i pred ovu provjeru njihove volje te kakvi su kome ciljevi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
