Razgovor prije svega

Svako vrijeme roditeljima donosi neke nove izazove. Naši roditelji brinuli su se gdje smo i zašto nismo u dogovoreno vrijeme došli u kuću, da li smo upali u loše društvo i slično. Danas su djeca uglavnom u sobi, zabavljeni su telefonima, ali se opet sve svodi na isto, ne znamo uvijek šta im se dešava.

Nažalost, vršnjačko nasilje nije ograničeno samo na školsko dvorište. Preselilo se na društvene mreže, forume, u viber grupe i privatne poruke. Uvrede, ismijavanje i prijetnje mogu da stignu do djeteta u bilo koje doba dana i noći. Da stvar bude gora, sa vještačkom inteligencijom pojavio se i novi problem. Sada je lako "stvoriti" lažne intimne fotografije i sadržaje kojima se djeca ponižavaju, ucjenjuju i izlažu ruglu.

Ono što je neko napravio iz šale ili osvete može za nekoliko minuta da vidi stotine ljudi.

Na taj način, samo sa jednim klikom može da se napravi problem koji više nije lako zaustaviti, a djeci može da ostavi traumu za čitav život.

Upozorenja koja su karakteristična za prošle generacije tipa "Ne radi to!" ili "Ne druži se s takvima!" više nisu dovoljna. O ovim problemima sa djecom treba da pričamo preventivno. Moramo ih naučiti šta da urade kada im se tako nešto desi. Da ne ćute, da znaju kome da kažu i da razumiju da nisu oni krivi ako su žrtve ovakvog nasilja.

Mi roditelji moramo prihvatiti da se internet ne može odjednom ugasiti. On je dio naših života, pa i dječijih, htjeli mi to prihvatiti ili ne. Ne možemo djecu zaštititi tako što ćemo im uzeti telefon. Moramo pokušati da budemo što prisutniji u onom dijelu njihovog života koji se ne odvija pred našim očima.

Iz tog začaranog kruga možemo izaći samo stalnim razgovorom, edukacijom i prevencijom. Škola, roditelji i društvo moraju reagovati prije nego što se bilo šta desi. Možda je i poseban predmet u školi rješenje, ili neko dodatno predavanje nekoga iz policije. Tehnologija će uvijek grabiti naprijed. Pitanje je samo da li će odrasli, kao najodgovorniji, biti korak ispred kada je u pitanju zaštita onih najmlađih.

Važno je da djeca znaju da iza ekrana nisu sami i da uvijek postoji neko kome mogu da se obrate za pomoć. Odgovornost odraslih nije da kontrolišu svaki njihov korak, već da stvore povjerenje u kojem će dijete imati hrabrosti da progovori kada nešto krene po zlu. Samo tako možemo učiniti da tehnologija bude alat koji djeci otvara mogućnosti, a ne prostor u kojem će strah i nasilje ostati skriveni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.