Skupa toplota

Zima još nije ni zakucala na vrata, a građani već s strahom u očima gledaju u cijene energenata i računaju koliko će ih koštati da im u kući bude toplo. Pelet je stigao i do 900 maraka po toni, drva su, zavisno od vrste i mjesta, sve skuplja, a oni koji su računali da će problem grijanja riješiti prelaskom na struju sada sa strahom gledaju na najave novih poskupljenja.

Tako se krug zatvara, kad poskupi jedan energent, građani traže drugi, a kad i taj postane preskup, traže treći, koji opet poskupi. Na kraju, uvijek ostaje isto pitanje kako će grijati dom onaj ko već sada jedva sastavlja kraj s krajem. Svi se samo uzdaju u Boga, da potraju topliji dani.

Ovaj problem treba posmatrati sistemski i građani treba da razmišljaju o načinu potrošnje i energetskoj efikasnosti, ali država mora da reaguje. Ona ima odgovornost i mora da upravlja resursima i tržištem, tako da posljedice skupih energenata ne budu uvijek prebačene na krajnjeg potrošača i na najslabije.

Posebno je neobično što se priča o poskupljenju peleta gotovo redovno vraća pred sezonu grijanja. Ove godine je, međutim, cijena otišla do nivoa koji mnogima više nije pitanje udobnosti, već pitanje mogućnosti.

Kada osnovna životna potreba postane luksuz, onda više nije dovoljno reći da je to rezultat tržišta. Država ima svoju odgovornost i iako ne mora i ne treba da određuje svaku cijenu, mora da zna šta se dešava sa resursima kojima raspolaže. Mora da zna kako se formiraju cijene, gdje nastaju veliki skokovi i ko na kraju plaća najveći ceh. Posebno zato što se svaki takav udar najbrže osjeti tamo gdje je novčanik najtanji. Bogatiji će možda platiti skuplji pelet, ali siromašniji će smanjiti grijanje.

Jedni će kupiti bolji kotao, toplotnu pumpu ili ugraditi izolaciju, a drugi će zatvoriti jednu sobu i grijati samo ono što moraju.

Zato priča o energentima nije samo ekonomska, već je i socijalna i kada već imamo šumu, vodu, ugalj, električnu energiju, kako se hvalimo najjeftiniju u regionu, onda bi bilo logično da od njih najveću korist ima društvo. Nažalost, kod nas se njihova cijena svaki put prelije preko leđa najslabijih koji nemaju mogućnost izbora.

Projekat energetske efikasnosti, koji sprovode nadležni, jeste dobar put, ali nedovoljan. To jeste pomoć i svakako je bolje imati je nego nemati, ali ako nam je cilj da se ljudi manje plaše svake zime i svakog novog cjenovnika, onda takve mjere moraju biti i šire i dugoročnije.

Filozof Seneka je još prije dva vijeka zapisao da je priroda dovoljna svima, ali da pohlepa uvodi siromaštvo i od zajedničkog bogatstva pravi oskudicu. Teško je danas ne pomisliti na te riječi dok se građani zemlje bogate resursima pitaju hoće li se moći grijati ili će se smrzavati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.