Pouke iz Budimpešte

Izbore u Mađarskoj pratile su sve ključne svjetske velesile, ali i manje države poput Republike Srpske i Srbije. Ne bez razloga.

Viktor Orban se posljednjih nekoliko godina pozicionirao kao najvažniji ruski saveznik u Evropskoj uniji, a odnedavno i kao prvi "saradnik" Donalda Trampa u tom savezu. Istovremeno, Orban je bio snažan glas Srba u Evropi, mnogi naši političari će reći i iskren prijatelj, ako prijateljstva u politici uopšte ima, ali to je trenutno manje bitno.

Danas i juče nema ko se nije izjasnio o rezultatima mađarskih izbora i svi se ponašaju kako baš oni najbolje znaju kakve posljedice će ostaviti pobjeda Petera Mađara i njegove stranke. Nije to bila bilo kakva pobjeda, to je bila apsolutna dominacija najjače, do nedjelje, opozicione stranke koja je Orbanu nanijela poraz od kojeg će oporavak biti bolan i težak ako ga uopšte bude.

Nije, međutim, sve tako jednostavno kao što na prvi pogled izgleda. Oni sa strane koji slave pobjedu Tise tvrdeći da se "Mađarska sada oslobađa od Putinovih i Trampovih okova" takvim navodima praktično tjeraju vodu na svoj mlin i rezultate glasanja koriste za unutrašnje političke potrebe. Istovremeno, ne vode računa u kakvom procjepu će se naći isti taj Mađar, razapet između otvorene podrške Brisela sa jedne strane i vlastitih građana sa druge. Građana, koji i pored okretanja leđa Orbanu, ne podržavaju u potpunosti ono što je EU ultimativno tražila od Orbana, naročito stvari koje se tiču rata u Ukrajini, nabavke energenata i slično. Migranti su tek posebna priča.

Mađarska će sa novom vlašću biti pred ozbiljnom dilemom – da li i dalje da bude ozbiljan igrač na geopolitičkoj sceni gdje ju je pozicionirao Orban ili će se utopiti u sivilo evropskog prosjeka i biti svedena u ravan Letonije ili neke druge manje bitne članice EU. 
Nadasve su zanimljivi komentari političara iz srpskog korpusa, naročito opozicionog, kako u Srbiji, tako i u Srpskoj. U Beogradu takvi tvrde da je ovo jasan znak pada Aleksandra Vučića idući čak toliko daleko da govore da više nije pitanje da li će, već kada će se to dogoditi. Međutim, Srbija ima dovoljno svojih problema, ali i političkih zakonitosti, isuviše komplikovanih da bi se njima bavili na tako prost način.

Kada je Republika Srpska u pitanju, politička kratkovidost u opoziciji odavno je postala konstanta pa se komentari i izjave uglavnom svode na pokušaje nerviranja Milorada Dodika koji je otvoreno priznao da mu je žao zbog poraza Orbana. S druge strane, politička situacija u Mađarskoj i Srpskoj po malo čemu je danas uporediva pa da se poraz Orbana može dovoditi u vezu sa Dodikovim krajem. Ključna razlika je u tome ko je i kako srušio Orbana i da li takav neko postoji u Srpskoj. 

I otuda slijedi ključno pitanje – postoji li u Srpskoj politička snaga koja je nastala iz stranke koja neprikosnoveno vlada već dvije decenije koja prijeti da je sruši kao što je Peter Mađar, do prije dvije-tri godine član Orbanovog Fidesa, to uradio u Mađarskoj. Orbana je srušio tip koji je iznutra znao sve anomalije funkcionisanja sistema vlasti, a o tome kako da ga sruši praktično je učio od najboljeg i najiskusnijeg. 

Paralelu sa tom situacijom u Srpskoj je praktično nemoguće povući ako imate imalo znanja o ovdašnjim političkim kretanjima. Ali, važno je da se lupeta, jer javni prostor, a naročito društvene mreže sve mogu da istrpe. I tako unedogled.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.