Paradoks na točkovima

Zamislite scenu, vozač je iz Foče, sa urednom radnom dozvolom i ugovorom sa firmom iz EU. Tahograf je čist, a kamion tehnički ispravan. Ipak, na parkingu negdje u Bavarskoj ili kod Linca, policija mu saopštava da mora da napusti zemlju. Ne zbog prekršaja, niti zbog papira, već zbog tumačenja boravka. A kamion? Kamion ostaje u Lincu, Fočak se autobusom vraća kući i, uz kifle i paštetu, na zadnjem sjedištu autobusa razmišlja o smislu života.

Zaista zvuči kao scenario za neki balkanski road movie, sa primjesom sociološke drame.

Međutim, ovo su zapravo stvarne scene koje već neko vrijeme proživljavaju brojni vozači iz Srpske i FBiH. Krivce za sve češća deportovanja saboraca udružene kamiondžije pronalaze unutar nadležnih institucija.

Vozači porijeklom iz BiH se prisilno vraćaju iz Njemačke, Austrije i Poljske, iako imaju urednu dokumentaciju.

Problem nije u njima, već u neusaglašenoj zvaničnoj i operativnoj poziciji sa Evropskom komisijom. Na papiru su potrebni, u praksi postaju "nezakoniti" i rade na crno.

Izgleda da je problem to što strane zemlje, kroz paradoks formalnog tumačenja boravka, naše vozače prepoznaju kao turiste, iako to nisu. Nisu ni migranti, naravno, već radnici u stalnom tranzitu. Upravo to kretanje pojedine zemlje koriste kao osnov za deportaciju.

Posljedice su već vidljive, najavljeni protesti, blokade prelaza i dodatni poremećaji u lancima snabdijevanja. U trenutku kada EU ima ozbiljan nedostatak vozača, administracija ih vraća kući.

Rješenje je jednostavno, ali politički zahtjevno, odnosno potrebno je jasnije usaglasiti stav sa Evropskom komisijom, uvesti jedinstveno tumačenje pravila i prepoznati poseban status profesionalnih vozača.

Takva rješenja predlagana su i prošli put kada je prijećeno blokadama i sve je ličilo na to da je komunikacija sa Evropom uspostavljena. Čini se da nije i da je problem samo prolongiran.

Dok ne bude zaustavljena takva praksa, kamioni će stajati na mjestima gdje to nikome ne odgovara, ni vlastima, ni privredi, ali ni vozačima koji samo žele da rade, ali im je to očigledno onemogućeno. Nije ovdje riječ o pojedinačnim incidentima, već o sistemskom apsurdu koji se lomi preko leđa običnih ljudi. Kada se pravila tumače kako kome odgovara, a odgovornost prebacuje sa šaltera na šalter, najveću cijenu plaćaju oni koji drže evropsku privredu u pokretu. Ćutanje nadležnih institucija opasno liči na prećutno prihvatanje takvog stanja. A svaki novi deportovani vozač jasan je znak da problem više nije tehnički, već politički.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.