Opet po leđima radnika

Dok se radniku od plate doprinosi odbiju prije nego što novac legne na račun, u isto vrijeme najveći poreski dužnici u Srpskoj duguju više od 257 miliona maraka.

Posljedice ovih neizmirenih obaveza padaju uglavnom po leđima nejakih, jer ako poslodavac ne uplati ono što je dužan, negativan efekat ne osjeća on, već radnik. Tako onaj koji je vrijedno radio godinama, zbog tuđeg duga i godinama tolerisane neodgovornosti snosi najveći teret. Ako mu ne daj bože zatreba, ne može da se liječi dok budu uplaćeni doprinosi. Penzija mu je neizvjesna, dok tuđi dugovi ostavljaju gorak ukus nepravde, jer dok on uredno plaća obaveze, oni najjači i sistem svoje ignorišu.

Poreska uprava redovno objavljuje takozvanu crnu listu poreskih dužnika, ali ona, čini se, više liči na godišnji bilten nego na instrument koji će natjerati nesavjesne da plate obaveze. Kada neko godinama ostaje među najvećim dužnicima, teško je izbjeći utisak da objava liste nikoga ne zabrinjava. Država koja stalno priča o punjenju budžeta i boljitku za radnu klasu, na ovo kao da je slijepa. Da nije ne bi godinama isti dugovali milione, dok se raji za najmanji dug šalju izvršioci.

Najveći problem nije samo u iznosu duga, jer porezi i doprinosi nisu obični brojevi. Iz njih se finansiraju penzije, zdravstvena zaštita i socijalna sigurnost građana. Kada se oni ne uplate, teret ne pada na državu, već na radnike koji godinama izdvajaju dio plate vjerujući da će im sistem uzvratiti sigurnošću. Istovremeno, vlast pokazuje dva različita pristupa svemu. Prema građaninu ili malom privredniku veoma je efikasna i dugovanja se brzo evidentiraju, pokreću se prinudne naplate i blokiraju računi. Kod višemilionskih dugova vrijeme kao da teče sporije. 

Reprogrami, stečajni postupci i dugotrajni zakonski procesi glavno su opravdanje zbog kojeg se dugovi "kisele" godinama. Posebno zabrinjava to da se među najvećim dužnicima nalaze i javni subjekti. Ako ni oni ne uspijevaju uredno izvršavati obaveze prema sistemu kojem pripadaju, kakvu poruku to šalje privatnim preduzećima i građanima koji obaveze uredno izmiruju? Pošteni privrednici tako dolaze u paradoksalnu situaciju da ispadaju manje konkurentni od onih koji godinama gomilaju dugove. 

Oni prvi finansiraju državu, dok drugi često godinama posluju pod teretom neplaćenih obaveza. Problem zato nije samo u 257 miliona maraka, već to što se stvara utisak da odgovornost nije ista za sve. Tako dok radnici zbog neuplaćenih doprinosa ostaju bez zdravstvene zaštite i sigurnije penzije, višemilionski poreski dugovi godinama čekaju rasplet u procedurama. Ovu situaciju dobro opisuje esej Frederika Bastijata: "Kada pljačka postane način života jedne grupe ljudi u društvu, oni s vremenom stvore pravni sistem koji je odobrava i moralni kodeks koji je veliča".

Nebojša Tomašević ✓ Novinar

Nebojša Tomašević je diplomirani novinar i magistar međunarodnih odnosa, sa više od 20 godina iskustva. U „Glasu Srpske“ radi od 2003, a od 2008. piše za rubriku crna hronika, sa fokusom na pravo i pravosuđe.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.