Od volana do trotineta

Otkako je ispaljen prvi metak na Bliskom istoku, mnogi kao da su simbolično "ugasili" svoje automobile. Ne zato što su htjeli, nego zato što su morali.

Svi kolektivno imamo utisak da kazaljke na pumpi i one na satu vode mrtvu trku u tome ko je brži, a svaki odlazak po gorivo skoro da je za traženje šećera i vode zbog finansijskih šokova i prečestih poskupljenja.

Gorivo je odavno prestalo da bude samo neophodan trošak, već je sada svakodnevna tema razgovora, planiranja i kalkulacija. "Šta sipaš?" i "Koliko troši?" više nisu pitanja za auto-entuzijaste, nego za svakog ko razmišlja da li da uopšte sjedne za volan.

I tako su se građani, tiho i bez velike pompe, počeli prilagođavati. Trotineti zuje ulicama, bicikli su ponovo u modi, a gradski prevoz, koliko god imao svojih mana, doživljava neku vrstu renesanse.

Sreća u nesreći je što će mnogi zbog ludnice oko goriva poboljšati zdravstvenu sliku. Šetnja, koja je sve do juče bila rezervisana za rekreaciju, postaje praktično rješenje. Daleko od toga da se svi mi sad nešto pravdamo i, zbog trenutne situacije, pokušavamo da stvorimo romantičnu sliku o povratku prirodi. Ovo je u suštini čista matematika. Kada gorivo poskupi, ljudi postanu kreativni. Kombinuju vožnje, dijele troškove, čak i preskaču nepotrebna putovanja.

Čak je i sociološki zanimljivo posmatrati kolektivnu promjenu navika kada nas pritisnu okolnosti. Ono što je do juče bilo nezamislivo, otići na posao biciklom ili pješke, postaje sasvim normalno.

I baš kad smo se povinovali novom trendu univerzum je odlučio da se opet malo našali na naš račun. Baš u vrijeme kad smo se snašli i prilagodili, odlučili da budemo štedljivi, racionalni i pomalo ekološki osviješteni, meteorologija je umiješala svoje prste, pa nas eto opet u autima. A oni koji određuju cijene barela na svjetskom tržištu, logično, nemaju vremena da razmišljaju o tome da li je u Srpskoj preko noći iznenada zasnježilo.

Tako smo se, pritisnuti oblacima i mećavom, privremeno ponovo vratili u zaklone svojih četvorotočkaša, gutajući knedle dok posmatramo kako se cifre na displejima benzinskih pumpi vrte brže od pahulja na vjetrobranu. Ova nagla promjena vremena samo je ogolila činjenicu da je naša ekološka osviještenost, zapravo, direktna posljedica stanja u novčaniku, a ne iznenadne ljubavi prema prirodi. Dok se svjetski mešetari naftom poigravaju dolarima i barelima, običan čovjek u Srpskoj ostaje razapet između želje da sačuva zdravlje pješačenjem i potrebe da sačuva živu glavu od mraza. Na kraju, ostaje ona stara narodna, da nas ništa ne može tako brzo otjerati u automobil kao hladan sjeverac, niti nas iz njega tako lako istjerati kao novi cjenovnik naftnih derivata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.