Od nerealne do najrealnije plate

Dvije stvari koje treba da uradite su ključne ako želite da izađete kao pobjednik u finišu nekih pregovora.

Prvo, stavite sve karte na sto. Drugo, u zahtjevima budite nerealni i tražite puno više od onoga što u stvarnosti možete da dobijete.

Možda se sindikalnim vođama kao najbolji reper za pregovore nameće najnovije regionalno istraživanje o mišljenju radnika o tome koliku platu zaslužuju.

Kockice iz oprobanog recepta se slažu jer se radna snaga izjasnila poprilično nerealno, a računica joj naročito ne koketira sa našom privredom.

Bez obzira na lijepe želje i narastajuću inflaciju, želje da se u BiH primanja kreću od 1.500 do 1.900 maraka u raskoraku su sa trenutnom prosječnom platom, i to za nekoliko stotina maraka.

To ne znači da se radnici neće uhvatiti za slamku spasa i pomoću gore navedene tehnike pokušati da zagrabe “bar nešto”.

A ako se sa maksimumom sjedne za pregovarački sto, naročito u vremenu kad se ova tema ponovo zakotrljala u javnosti, sve što se dobije iznad trenutnog smatraće se uspjehom.

Pomenuto istraživanje nije specifično samo po tome što svojim podacima može da posluži kao oružje u igri kodnog naziva “put od nerealne do najrealnije plate” - interesantno je i to kako inflacija i opadanje kupovne moći stanovništva utiče na ostale radničke zahtjeve.

Mobing i međuljudski odnosi očigledno više nisu top tema i stavljeni su po strani, tačnije izgurani su na drugo mjesto po prioritetu, a zbog enormnog poskupljenja osnovnih životnih namirnica, između ostalog, isplata i mjesečna davanja najvažnija su stavka koja interesuje većinu od 6.000 ispitanika. Seminari, mogućnost učenja, nadogradnje i napredovanja još manje su u sferi njihovog interesovanja.

S druge strane, od gubitka posla najmanje strahuju stanovnici Slovenije, pokazalo je to istraživanje sprovedeno za vrijeme trajanja Regionalnog sajma poslova. Zato nije ni čudno što mnogi stanovnici BiH hrle u Sloveniju, i dalje “obećanu zemlju” za naše radnike.

Međutim, sve to treba da ostavimo po strani, suština je, naravno, u promjeni društvenog sistema i stvaranju povoljnog ambijenta za naše radnike da ostanu i da ne idu preko grane trbuhom za kruhom.

Ono što je sigurno, pristojna plata i uslovi rada glavni su pokretači u donošenju odluke jednog mladog čovjeka da li da ode ili da ostane.

Država treba da stvori ambijent u kojem je nemoguće da čovjek dođe u situaciju da ima ovakav izbor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.