Običan radni dan

Valjda ih neće biti ni 25, kada će u drugom entitetu slaviti, a mi ćemo imati jedan od "običnih radnih dana". 

To je valjda dokaz da je tri decenije nakon završetka rata svima u ovoj zemlji sasvim jasno da nikada nećemo imati zajedničke praznike osim Nove godine i Prvog maja.

I ne treba da ih imamo, niti je na pokušaj dogovora o tome potrebno trošiti vrijeme i ine resurse. Ovdje je nemoguće postići dogovor o mnogo ozbiljnijim pitanjima od praznika pa taj fakt niko ne zarezuje ni za suvu šljivu. Praznici su tek jedna od trivijalnih tačaka svih naših podjela.

U istoj mjeri koliko nije potrebno naricati zato što "oni tamo rade" dok "mi slavimo" i obrnuto, toliko je potrebno ukazivati na besmisao i licemjerje prilikom "proslave" 25. novembra u FBiH, i to ne u svim njenim dijelovima jer ni Hrvati se nešto pretjerano ne upinju da poštuju tekovine ZAVNOBiH-a u koje se zaklinju likovi poput Željka Komšića i Denisa Bećirovića.  Jer današnja BiH sa onim što se dogodilo 25. novembra 1943. ima veze otprilike isto kao i sa događajima od 14. jula 1789. u Francuskoj. Dakle, nikakve. Osim što je lokacija zasjedanja ZAVNOBiH-a Mrkonjić Grad koji je još na teritoriji BiH.

Sve tekovine 25. novembra poništene su jednim potezom olovke, preciznije potezom nekoliko stotina hiljada olovaka kojima su 29. februara i 1. marta 1992. godine zaokruživani odgovori "za" na glasačkom listiću na referendumu o nezavisnosti BiH, na koji nisu izašli Srbi koji su, pak, ako pogledamo listu delegata iz Mrkonjić Grada, bili dominantan faktor prilikom formiranja zemlje koja je trebalo da bude i srpska, i hrvatska, i muslimanska te ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska.

Takozvani dan nezavisnosti danas poništava takozvani dan državnosti i to nikakvo okupljanje pred Vječnom vatrom u Sarajevu ne može da promijeni.

Ono što je moguće promijeniti je odnos Banjaluke i Republike Srpske prema 25. novembru. Odricati se tog datuma samo zbog toga što ga slave Komšić i Bećirović nema nekog velikog smisla jer im se na taj način poklanja ono sa čim oni i njihovi preci imaju malo veze ili je nemaju uopšte. Odricanjem od 25. novembra dijelom se odričemo i antifašističke borbe koja je svojstvena srpskom narodu. Ne mora biti proslavljen, ali ga nije potrebno ni potpuno negirati.

A Dejton?

Suludo je očekivati da onaj ko slavi početak rata, proslavlja i datum kada je okončan isti taj rat koji je donio razaranje i smrt 100.000 ljudi. Ako ništa drugo, u Sarajevu su bar o tom pitanju izuzetno principijelni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.