Nije RS, nego Samarićanin

Milijana Latinović Radošević
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Nije RS, nego Samarićanin

Stara narodna izreka kaže: “Kad ustaneš, pogledaj prvo u komšiju, pa u sunce”. Pametnom dosta.

Od kada je svijeta i vijeka prvi komšija je bio bliži nego brat koji je preko okeana i kada je radost i kada je žalost.

Pokazalo se to i ovih dana nakon što su opštine u FBiH doživjele užasnu katastrofu. Život je stao u sekundi. Jutro je osvanulo i brojne porodice su ostale bez svojih članova, bez domova, imovine, svega. Voda, mulj i živo blato u sekundi su progutali sve ono što je narod s mukom sticao čitavog života.

Spasioci iz cijelog regiona su se sjatili u Jablanicu, koja je najviše nastradala, i sasvim je očekivano da svi koji mogu na bilo koji način pomognu. Drugačije ne može i ne smije biti.

Samo ne možemo i ne smijemo zaboraviti da su u pomoć prvi pritekli oni najbliži, komšije sa ove strane entitetske linije, komšije iz, kako nam često kažu, “manjeg bh. entiteta”, ali očigledno sa ogromnim srcem, ili, ako baš hoće dodatno da nas nagrde, komšije iz RS-a.

Predsjednik Srpske Milorad Dodik među prvima je pozvao i uplatio pomoć nastradalima, Srpska pravoslavna crkva, lokalne zajednice iz Srpske, mnogi pojedinci. Republička uprava civilne zaštite od prvog trenutka je bila na vezi sa kolegama u FBiH i sve svoje resurse stavila na raspolaganje. Rekli su: “Nosimo dobru volju”. Izgubljene živote niko ne može vratiti, ali kada vam neko na takav način pruži ruku pomoći, to znači.

Zanimljivo, nigdje vijesti da je pomoć uplatila SDA, fudbaleri svjetskog ranga Džeko, Pjanić... Nije tajna da svi oni imaju milione.

A znate, pomoć je ponudio Fudbalski klub Borac iz Banjaluke.

I to je jedini ispravan potez, jer priroda je čudo i nikada ne znamo ko je sljedeći ko će osjetiti svu njenu moć i snagu.

Iako je nesreća nemjerljiva i neuporediva, ne smijemo zaboraviti da je Srpska danima čekala da Helez i njegovi saradnici odobre dolazak helikoptera iz Srbije da gase vatru u NP “Sutjeska”, da isti taj Helez i njemu slični pljuju po svemu što je srpsko, i rukovodstvo i narod nazivaju genocidnim... A tek ostali, posebno kada se dočepaju neke svjetske pozornice i dobiju priliku da nas ispljuju.

A narod ništa nije kriv. Šta su skrivila nedužna djeca, trudnice, starci koje je bujica ostavila bez ičega... Desetine nestalih, najmanje 20 mrtvih.

Jedini ispravan i logičan potez jeste pomoći bez prebrojavanja krvnih zrnaca, vjerskih i nacionalnih, samo pomoći ljudima.

Eto samo toliko, da se zna kako to rade oni veliki iz jedne male republike na brdovitom Balkanu. Među ljudima najvažnije je samo biti ČOVJEK.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.