Ni spomenici im nisu sveti

I dok se na prostoru Balkana, posebno posljednjih godina, puno priča o miru, toleranciji i suživotu da bi bile spuštene tenzije, te statusu povratnika koji bi trebalo da budu zaštićeni i tretirani kao narod koji je tu većinski, sve to samo ostaje mrtvo slovo na papiru, jer praksa pokazuje potpuno drugačiju svakodnevicu.

Podrška je samo deklarativna, a posljednja skrnavljenja pravoslavnih grobalja u FBiH i Hrvatskoj potvrda su da naš narod nije dobrodošao na vjekovna ognjišta. Simptomatično je i to da se na meti vandala, gdje stradaju groblja i srpske svetinje, najčešće nađu kada su naši veliki praznici, za Božić, Vaskrs, ali kao posljednji slučaj oko obilježavanja “Oluje”. Srbi su protjerani iz mnogih krajeva, pa i kada jednom godišnje dođu da obiđu najmilije i zapale svijeće, nerijetko ih dočeka neprijatno iznenađenje. Skrnavljene i srušene nadgrobne ploče signal su da je naš narod u tim mjestima postao persona non grata, a Sanski Most i Nova Gradiška dokaz su te teze.

Ako se samo prisjetimo ranijih slučajeva i na prostoru Mostara, gdje je oskrnavljena Saborna crkva Svete trojice, na kojoj su pokidani kablovi od električne energije, te prozivki na fudbalskom turniru u sarajevskom naselju Ilidža, gdje su djeca uzvikivala: “Srbe na vrbe” dolazimo do zaključka da Srbi proživljavaju pravi teror. U FBiH ima oko 1.100 pravoslavnih grobalja, njih oko 1.000 je oštećeno, a lupanje ploča i spomenika, nažalost, postala je sve češća informacija koja popunjava novinske kolone.

Osim što popunjava stupce, udara i u srce najranjivijih, starih majki, ali i vraća u prošlost u negativnoj konotaciji, što nikako nije dobro.

Ipak ako se za nešto u ovom kontekstu može reći da je pozitivno onda je definitivno to da mržnja i netrpeljivost nije obostrana, a o tome egzaktno govore podaci. U Srpskoj, gdje žive Bošnjaci, na njihovim mezarjima i spomenicima nema sličnih incidenata ili su svedeni na statističku grešku. I dok se u ozbiljnim evropskim i svjetskim zemljama priča o ekonomskom napretku, otvaranju fabrika i saradnji na svim poljima, kod nas se i dalje broje krvna zrnca, ali i udara tamo gdje najviše boli.

Ono što nas zabrinjava jesu podaci da niko ne bude osuđen za učinjena nedjela koja ne donose dobro nikome. Šire mržnju, unose nemire, a na ovim trusnim područjima malo je dovoljno da se vatra rasplamsa. Zato svi, od vjerskih velikodostojnika do političkog establišmenta, moraju da spuste tenzije, pozovu na mir, a ne da nedostojnim govorima dolivaju ulje na vatru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.