Natalitet ili birokratija

Godinama slušamo kako su porodica, majčinstvo i natalitet među najvažnijim prioritetima Republike Srpske. Donose se strategije, održavaju konferencije, izgovaraju velike riječi o demografskoj obnovi. Međutim, kada trudnica zatraži refundaciju troškova prenatalnog testa, država joj često odgovori birokratijom.

Paradoks postaje još veći kada se zna da većina žena koje pokrenu sudske sporove na kraju uspije da dokaže da su bile u pravu. Dakle, problem nije u tome što pravo ne postoji, nego što ga sistem uporno pokušava otežati ili uskratiti.

Ovim postupkom Fonda dobili smo prvi odgovor na pitanje koliko zaista vrijede riječi o zaštiti porodice i većem natalitetu. Vrijednost riječi kada dođe vrijeme da se plate opada brže od rasta inflacije 90-tih i po svemu sudeći kada riječi treba da pređu u djela prestaju da budu politika, a postaju trošak.

"Moć se ne pokazuje riječima, nego djelima", zapisala je Hana Arent. Upravo zato odnos Fonda zdravstvenog osiguranja Srpske prema refundaciji neinvazivnog prenatalnog testiranja možda najbolje pokazuje koliko se deklarativna briga za porodicu razlikuje od one stvarne.

Ako je, kako upozorava advokat Branislav Rakić, zakon već priznao određena prava trudnicama, onda ih podzakonski akti ne mogu sužavati. Posebno ne kada je riječ o kategoriji stanovništva kojoj Ustav i zakoni garantuju posebnu zaštitu materinstva i zdravstvene zaštite.

Posebno zabrinjava činjenica da pojedini izabrani ginekolozi odbijaju izdati preporuke trudnicama koje ne ispunjavaju kriterijume iz programa, iako upravo takvi kriterijumi, prema pravnim stavovima, ne bi smjeli biti prepreka zakonom zagarantovanim pravima. Tako žena koja bi trebalo da se bavi trudnoćom postaje stranka u upravnom postupku ili čak tužilac pred sudom.

Međutim, kada su u pitanju oni koji nas vode i zalažu se za natalitet za njih nema birokratskih prepreka. Tako se za službene automobile uvijek pronađe novac. Brojne reprezentacije, putovanja, razne projekte i nove administrativne troškove budžet uvijek izdrži. Ali kada treba pomoći trudnici da bez dodatnog finansijskog opterećenja obavi pregled koji joj  donosi sigurnost u najosjetljivijem periodu života, tada se odjednom govori o procedurama, pravilnicima i ograničenjima.

Još je apsurdnije što Fond na kraju često plati i refundaciju i sudske troškove, jer izgubi spor. Drugim riječima, novac koji je mogao biti usmjeren direktno trudnicama završava kod advokata, u sudskim taksama i višegodišnjim postupcima. Teško je pronaći racionalno objašnjenje za takvu praksu.

Natalitet se ne povećava konferencijama za medije niti političkim sloganima. Ne raste od govora o "svetosti porodice", nego od konkretnih poteza koji budućim roditeljima pokazuju da država stoji iza njih onda kada im je pomoć najpotrebnija.

Dok god se trudnice budu morale za svoja, zakonom garantovana, prava boriti pred sudovima, svaka priča o posebnoj brizi za porodicu zvučaće više kao politička kampanja nego kao državna politika.

Po svemu sudeći, ovdje se ne postavlja samo pitanje novca, već i iskrenosti onih koji tvrde da im je natalitet prioritet.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.