"Multikulti"

Niko nema pravo da vrijeđa Sarajevo niti da ruši multikulturalnost ovog grada, ispalio je u petak Elmedin Konaković, bijesan zbog reakcija koje su uslijedile nakon što je otkazano održavanje Evropske konferencije rabina u glavnom gradu BiH i to iz bezbjednosnih razloga.

A onda se blizu sat vremena pravdao i objašnjavao zašto je do toga došlo u više navrata napominjući da svi koji su "vrijeđali Sarajevo" moraju uputiti izvinjenje.

U reakcijama na vijest o otkazivanju konferencije, naročito iz Republike Srpske, jeste bilo teških kvalifikacija, ali ne i nekog naročito velikog vrijeđanja. Ono na šta Konaković nije ukazao jeste fakt da postoje oni koji su jedva dočekali da se ovakav slučaj desi u Sarajevu, ali ne zato što nešto pretjerano mrze taj grad, već zato što im je pun kofer trodecenijske lažne priče o njegovom "multikulti" karakteru.

Jer ta priča je utemeljena u istoj mjeri kao što je Konaković dobar šef diplomatije. Dakle, ljulja se kao na uzburkanom moru. Niti je poslijeratno Sarajevo "multikulti", niti Konaković dobro vodi resor na čijem je čelu. I sam Konaković se samo uklopio u tu postratnu sarajevsku matricu čija je lažna suština u tome da je taj grad sačuvao sve ono što ga je krasilo do izbijanja građanskog rata u ovoj zemlji.

A nije.

Prije svega, nije sačuvao najmanje 150.000 Srba koji su nekad živjeli u njemu. Sa Srbima je nestao i njihov duh, njihova kultura, tradicija i sve što ide uz to. Najveći problem postratnog Sarajeva je u tome što taj grad nikako ne može da se pomiri sa faktom da nije više ono što je bio. I ta priča je već bezbroj puta ispričana da više ne vrijedi ponavljati stvari poput preimenovanja ulice Vojislava Kecmanovića Đede u ulicu Nusreta Šišića Dede. Svaka priča o očuvanju duha starog Sarajeva zapne već na imenima ulica i trgova.

Drugi par opanaka su gotovo redovni incidenti na nacionalnoj osnovi koje je nekadašnja gradonačelnica nazivala "napadom na sugrađane" iako su meta bili Srbi, počesto i djeca.

Niko ne može da ospori da je do rata stanje bilo sasvim drugačije. Usidreno u kotlini između brda i planina, Sarajevo je bilo najbolji primjer kako iz pozitivnog konflikta različitih nacija, vjera, tradicija i kultura može da nastane savršen spoj. Najbolje je to bilo vidljivo u umjetnosti. Ali Sarajevo iz Kustinih filmova ili pjesama "Zabranjenog pušenja" danas je samo dio istorije.

I što prije današnje generacije Sarajlija to prihvate, manja će biti šansa da u tom gradu dođe do bilo kakvih incidenata, bili to napadi na srpske sportiste ili otkazivanje Konferencije evropskih rabina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.