Manje ljudi, manje problema

BiH je, po svemu sudeći, pronašla najbezbolniji način da riješi brojne društvene probleme, polako ostaje bez stanovnika. Manje ljudi, manje nezaposlenih, manje učenika, manje pacijenata, a jednog dana, ako ovako nastavimo, možda i manje glasača. Istina, ostaće i manje onih koji pune budžet, ali ne treba kvariti idilu sitnicama.

U zemlji u kojoj se na sve čeka, izgleda da smo odlučili da sačekamo i nove generacije. Prema podacima Ujedinjenih nacija, u BiH se danas rađa svega 1,5 dijete po jednoj ženi. Kako se dolazi do te "polovine djeteta" znaju samo statističari, ali je izvjesno da sa takvim brojkama nećemo stići daleko. Za prostu obnovu stanovništva potrebno je 2,1 dijete po ženi, ali mi smo odlučili da ostanemo ispod potrebnog minimuma.

Dok neke države troše na desetine miliona evra kako bi podstakle rađanje i zadržale mlade, kod nas se očigledno vjeruje da će se problem riješiti sam od sebe. Kao i mnogi drugi. Uostalom, ako je narod decenijama strpljivo čekao bolji život, može valjda i demografija da sačeka neka bolja vremena.

Stručnjaci upozoravaju, statistika je nemilosrdna, a projekcije još crnje. Ali, srećom, mi smo narod koji se ne da uznemiriti brojkama. Kod nas je mnogo važnije ko je kome šta rekao prije trideset godina nego ko će za trideset godina uopšte ostati ovdje.

I dok demografi pričaju o fertilitetu, starenju stanovništva i odlivu mladih, političari se, kao i obično, bave sudbonosnim pitanjima. Ko je veći patriota, ko je koga preglasao... A ljudi, pogotovo oni mladi, radno sposobni, polako se pakuju i odlaze. Ima u svemu tome i određene logike. Ako nema mladih, neće biti ni problema sa nedostatkom mjesta u vrtićima. Ako nema učenika, lakše je zatvarati škole. Ako nema radnika, neće biti ni štrajkova. Ako nema stanovnika, neće biti ni gužvi u zdravstvu. Napokon, ako jednog dana ne bude ni glasača, možda će se i izbori moći održavati preko video-linka.

Naravno, svaka vlast će reći da je duboko zabrinuta. Formiraće se komisije i usvajati strategije. Prema procjenama, do sredine vijeka u BiH bi moglo živjeti između 2,2 i 2,6 miliona stanovnika, a gotovo svaki treći bio bi stariji od 65 godina. I to je optimistični scenario. Drugim riječima, biće sve manje onih koji rade, a sve više onih koji čekaju penziju. Ali nema razloga za brigu. Ako smo preživjeli tranziciju, privatizaciju, reforme i bezbroj izbornih ciklusa, preživjećemo valjda i ovu matematiku.

Jer, nije najveći problem što nas je sve manje. Najveći problem je što smo se na tu činjenicu toliko navikli da nam je postala normalna. A kada nestanak stanovništva prestane da bude alarm, a postane uobičajena pojava, onda više nije pitanje hoćemo li se suočiti sa demografskom katastrofom, već ko će ostati da o njoj piše, čita i raspravlja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.