Manjak straha od autogola

Valjda u svim glavnim gradovima svih država svijeta određen mali procenat populacije više puta godišnje večernje sate svog slobodnog vremena provodi na takozvanim diplomatskim prijemima. Ambasadori pojedinih zemalja povodom svojih velikih praznika pozovu na prijem ljude, iz kako se to kaže, javnog i kulturnog života.

Tu su, naravno, ponajprije drugi pripadnici diplomatskog kora, zatim političari, ali i univerzitetski profesori, biznismeni, novinari, umjetnici i drugi. Mene je život namjestio tako da sam do sada u dva glavna grada išao i idem na takve "ivente", najprije u Sarajevu, a već neko vrijeme u Beogradu. Zabavno je kako su ti prijemi obično slični pa je kod Amerikanaca najprestižnije, kod Britanaca najsvečanije, kod Francuza su najbolji hrana i piće, dok Rusi imaju najpažljiviju bezbjednosnu proceduru. Ambasade velikih sila obično imaju ovakve prijeme u samim ambasadama i pripadajućim im dvorištima ili rezidencijama samih ambasadora, dok manje zemlje najčešće unajme neki hotel. 

HOTEL, MOTEL

Ambasada Bosne i Hercegovine organizovala je prije nepuna tri mjeseca, 27. novembra 2024, od 18 do 20 časova, prijem povodom Dana Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u (novo)beogradskom hotelu "Kraun plaza". Prijem je bio lijepo organizovan i bili su prisutni i neki od najviših funkcionera vlasti Republike Srbije, zatim ambasadori i vojni atašei raznih zemalja te pomenuti ljudi iz javnog i kulturnog života. Bio je tamo i autor kolumne koju upravo čitate. Na početku je intonirana himna Bosne i Hercegovine, prikazan je turistički kratki film o prirodnih ljepotama BiH, a čuli smo i osnovne informacije o istorijatu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Niko, apsolutno niko, u tradicionalnim medijima, a koliko mi je poznato ni na društvenim mrežama, nije rogoborio protiv ovog prijema, kao uostalom ni kad slične prijeme organizuje bilo koja druga zemlja. U danu kada ova kolumna bude objavljena, 13. februara 2025, Ambasada Republike Srbije bila je namjerila da u ilidžanskom hotelu "Hils" održi prijem povodom Dana državnosti Republike Srbije i Dana vojske Srbije. Prijem je kao i onaj već pomenuti trebalo da traje od 18 do 20 časova. Taj prijem se, međutim, neće održati. Sedam dana prije zakazanog datuma Ambasada Srbije u Bosni i Hercegovini saopštila je da je otkazan prijem povodom Dana državnosti i Dana vojske Srbije te pojasnila: "Prijem je otkazan od strane hotela zbog jučerašnjih natpisa u lokalnim medijima i bezbednosnog rizika proisteklog iz istih". Ministar odbrane Republike Srbije sve je ovo opisao kao diplomatski skandal, dok je ministar unutrašnjih poslova FBiH samu ideju održavanja ovog prijema nazvao provokacijom. 

MANIPULACIJE MUTIVODE

Kao i uvijek kad treba da se zamuti voda, dobrovoljno se javio jedan od vodećih ovdašnjih pisača "Fejsbuk" statusa koga moj urednik Ž. M. zove "Dobitnik priznanja Bundestaga", a koji je u sebi svojstvenom stilu napisao: "Zamislite da je BiH razarala, recimo, Beograd četiri godine. Zamislite da je Armija Bosne i Hercegovine napravila masakr na pijaci na Dorćolu. Zamislite da je predsjednik BiH pucao snajperom s Avale po Beograđanima. I onda zamislite da se 1. mart pokuša proslaviti uz oficire Armije BiH na Novom Beogradu. Ne možete? E, o tome se radi! (...) Sramno da sramnije ne može biti. Vojska koja je držala Sarajevo pod blokadom, koja je odgovorna za najveće zločine i genocid, pokušava da slavi svoj Dan u Sarajevu. Suludo i nehumano!" Kao i uvijek, vodu je zgodno mutiti pogrešnim analogijama. Pođimo od fraze "vojska koja je držala Sarajevo pod blokadom". Najprije, mali, čisto nominalni, disklejmer: između 1992. i 1996. nije postojala Vojska Srbije, postojala je, naime, Vojska Jugoslavije. Ali na stranu to, u optužnicama i presudama Haškog tribunala, koje inače dotični autor poštuje kao sveto slovo, nigdje se na navodi da je blokadu Sarajeva sprovodila Vojska Jugoslavije (čija je nasljednica današnja Vojska Srbije) nego Vojska Republike Srpske. Da i ne govorim o toj bizarnoj ideji da u Beogradu Armija BiH kao dominantno bošnjačka vojna formacija iz dijelova grada koje kontroliše granatira neke druge dijelove grada. Nema nijedne beogradske opštine gdje broj Bošnjaka prelazi, hajde da hiperbolišemo sa gornjom granicom, pet odsto stanovništva. Na toj istoj Ilidži 1991. je bilo nešto više od 43 odsto (tadašnjih) muslimana i skoro 37 odsto Srba, a ako tome pridodamo i skoro osam odsto Jugoslovena, nije nerealna hipoteza da je među prijeratnim stanovnicima Ilidže bio podjednak broj onih koji su u ratu za svoju vojsku smatrali Armiju BiH i onih čiji je izbor bila Vojska Republike Srpske. 

CINIČNA LOGIKA

Nije tajna da su Oružane snage Bosne i Hercegovine nastale transformacijom nekadašnjih entitetskih vojski: Vojske FBiH i Vojske Republike Srpske. Tri pješadijska puka Oružanih snaga BiH i zvanično baštine identitet i vojno nasljeđe Armije BiH, Hrvatskog vijeća odbrane i Vojske Republike Srpske. U Beogradu i Srbiji živi najmanje nekoliko desetina hiljada ljudi koji su svoje prijeratne adrese izgubili, barem u vlastitom samorazumijevanju, zbog djelovanja Armije BiH i HVO-a, bilo da su svoje domove napustili zbog manje ili više racionalnog straha, bilo da su doslovno protjerani. Ipak, ponavljam, niko od njih se nije oglasio da mu smeta prijem kojim se slavi vojska koja je dvotrećinski nasljednik vojski koje oni smatraju zločinačkim. Ali najparadoksalnije i najironičnije, da ne kažem najciničnije, u cijeloj priči je to što su, ako bismo do kraja slijedili logiku "Dobitnika nagrade Bundestaga", jedina vojna sila koja baštini tradiciju Vojske Republike Srpske upravo Oružane snage Bosne i Hercegovine. Citirani autor bi, dakle, trebalo zapravo da se buni kad god se negdje proslavljaju Oružene snage Bosne i Hercegovine. Šalu na stranu, ovo je samo još jedan u nizu primjera raskošnih autogolova koje takozvano političko Sarajevo neobično uspješno i efektno postiže posljednjih godina. Umjesto da im bude drago da Republika Srbija poštuje Ustav BiH po kojem je glavni grad države Sarajevo, oni srpske diplomate u BiH maltene tjeraju da ubuduće neke svoje svečane aktivnosti premještaju na teritoriju Istočnog Sarajeva gdje ih neće dočekivati neprijateljski. A ako, recimo, dogodine Ambasada Republike Srbije zvanično objavi da prijem povodom Dana državnosti i Dana vojske organizuje u nekom hotelu u opštini Istočna Ilidža, realno je očekivati novu salvu optužbi o "provokaciji", možda nešto drukčije intoniranih. Iz sarajevske perspektive, kako god se Srbija postavi, izuzev pozicije konstantne isprike i samobičevanja, sve je provokacija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.