Košarkaši i tviteraši

Onaj nesrećni "Tviter", iliti po novijem, "Iks", koliko god bio zabavna stvar, a počesto i vrlo korisna, omogućio je svakoj budali da lako plasira vlastito mišljenje u javni prostor i da na to što plasira čak dobije i reakcije koje srazmjerno proporcionalno, po pravilu, dodatno jačaju ego svake budale te ona postaje još napornija.

Korisnici "Iksa" imaju mišljenje o svim temama, upućeniji su u sva društveno-politička, kulturna i sportska kretanja više od decenijskih političkih i inih analitičara, praktično znaju na čemu Zemlja stoji i ne propuštaju priliku da se oglase. Ovih dana moderno je komentarisati dešavanja sa Evrobasketa, a kako su u takmičenju i dalje Srbija (očekivano) i BiH (iznenađujuće), materijala za zgražavanje ima na pretek.

U Srbiji, recimo, postoji niz likova, blokaderski nastrojenih koji zastupaju stav da srpska košarkaška reprezentacija nije trebalo da učestvuje na Evropskom prvenstvu u znak protesta protiv vlasti u Beogradu koja nema šta ne radi narodu i građanima. Razumljivo je da tako nešto može pasti na pamet bilo kome sa viškom zluradosti ili slobodnog vremena. Na pamet čovjeku padaju svakakve gluposti, ali nije svaka glupost pogodna da se izgovori, a nekmoli napiše, pa makar to bio i brlog zvani "Iks". 

Nema šta nije rečeno i napisano za proteklih 10 mjeseci koliko u Srbiji traju protesti i nema ko od javnih ličnosti nije prozvan da se stavi na stranu jednih ili drugih, a sportisti su pod posebnom prismotrom. Novaka Đokovića su se tako odrekli i neki od najvjernijih navijača, koji nisu mogli da podnesu njegovo "pumpanje" na Vimbldonu, jer su u tome vidjeli udar na svog omiljenog vođu. Ipak, zahtjev da košarkaši ne igraju Evrobasket ili čak da namjerno ne uzmu zlato, da se ne bi slučajno rukovali sa predsjednikom države, prevazilazi većinu toga izrečenog u prethodnom vremenu haosa u Srbiji.

U BiH na sceni su naše redovne priče. Ali prije njih valja ponovo do Srbije, gdje se ovi što furaju blokaderski fazon zgražavaju jer niko u Banjaluci ili Trebinju ne zarezuje to što je selekcija Adisa Bećiragića pobijedila Grčku ili se plasirala u drugi krug. Šokantno, dozlaboga. Kao da im je Bosna negdje u Sibiru, a ne tu preko Drine. 

Mnogo više je nejasno što su u Sarajevu začuđeni jer niko u Srpskoj ni da mrdne zbog rezultata BiH. Kao da im je Banjaluka negdje oko Donjecka, a ne na dva-tri sata vožnje, i to uglavnom autoputem.

Priča o bilo kakvom stepenu navijanja za BiH završena je u Republici Srpskoj prije, pa ima i 15 godina, još od vremena kad je Ćiro Blažević vodio fudbalsku reprezentaciju. I to ne mogu da promijene mnogo ozbiljniji igrači od Jusufa Nurkića ili nekog naturalizovanog Amerikanca. Niti bilo kakvog Amerikanca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.