Kontrola ničega

Prije desetak dana odjeknula je vijest da inspektori u Srpskoj kreću u pojačane kontrole marži svih maloprodajnih objekata na domaćem tržištu kako bi utvrdili da li postoji ekstra profit kod trgovaca.

Najaviše obračun sa trgovcima. I prevariše građane. Po ko zna koji put, jer usput ne rekoše da uredba o određivanju marže u prometu proizvoda, a kojom su u Srpskoj bile ograničene cijene nekoliko osnovnih životnih namirnica, nije u primjeni već osam mjeseci.

Tada ne rekoše i da je u Srpskoj ograničena cijena samo jednog hljeba, pravljenog od brašna TIP-500, i to onaj od 600 grama. Ne rekoše ni da taj proizvod skoro niko ne proizvodi. Nema ga u prodaji. Ne može se kupiti, jer kažu da se ne proizvodi zbog slabe potražnje.

Dakle, šta mogu da urade inspektori? Odgovor je jasan, ništa. Jer nadležni u Srpskoj trgovcima su dali odriješene ruke da rade šta hoće i da formiraju cijene kako im se prohtije. Što i rade. To se može primijetiti golim okom, jer na njihovim rafovima ono što je danas koštalo tri, sutra već košta 3,7 maraka za koji dan i četiri KM... I tako dalje, cijene nastavljaju da rastu. Bujaju, što bi naš narod rekao, kao pečurke poslije kiše. I niko ništa ne može trgovcima, jer im je propisima dato pravo da cijene mijenjaju kao na traci.

Bravo za nadležne, prije svega resorno ministarstvo. Bruka i sramota, ali šta i očekivati od nekoga ko preračunava koliko se za jedan hljeb može kupiti kifli. Dakle, u prevodu ismijavaju građane sa čijih leđa primaju pozamašnu svotu novca.

Te zadatke koje oni rješavaju javno sa osmijehom na licu prema osiromašenim građanima nalaze se i u udžbenicima nižih razreda osnovnih škola. Divno ministarstvo. Zadatke rješavaju za osnovce, nižih razreda, samo tako. Petica kao kuća za njih.

Jedinica za rad i zalaganje za rješavanje gorućeg problema građana. Presipaju iz šupljeg u prazno. Kampanje koje pokreću ne daju skoro nikakve rezultate, ali oni nastavljaju da se tome dive i da najavljuju u nedogled nove kampanje. Dakle, nastavak već propalog, ali ajde da se pohvale, da eto čisto nešto kažu, fotografišu se, uzmu koji minut medijskog prostora.

Pa ako već ne znaju kako i šta, onda neka prepišu iskustva iz okruženja. Neće im biti prvi, a sigurno ni posljednji put. Navikli smo mi da se kod nas propisi prepisuju i kopiraju iz regiona, ali i šire.

Dakle, neka i prepišu, samo neka nešto konačno korisno uradi o pitanju ekstremnog divljanja cijena na domaćem tržištu. Potrebni su nam ministri koji će donositi propise koji će trgovce spriječiti da cijene formiraju kako im je volja, a ne da rješavaju zadatke osnovaca, nižih razreda. To smo svi prošli, a uostalom tu su i djeca da nas podsjete ako smo kojim slučajem zaboravili. Suludo je i govoriti da to nije zadatak za nekoga ko je na čelu ministarstva trgovine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.