Ko pali vatre

Kada se desi neki požar na teren nakon vatrogasaca odmah izađu nadležni da bi istražili uzroke paljenja vatre. Da li je to bilo slučajno ili namjerno, te ko su potencijali piromani. Tako bi trebalo da je u svakom segmentu života, pa i politici. Nažalost, kod posljednje stavke, kojoj smo dopustili da nam okupira živote - to nije tako. Uvijek se govori o posljedicama, ali ne i uzrocima zbog kojih je do nečega došlo.

U posljednjih 30 godina u BiH se od strane raznih političkih aktera svjesno ruši Dejton i Ustav BiH. I pri tome se primjenjuje obrnuta logika - oni koji se zalažu za dosljednu primjenu Dejtonskog sporazuma proglašavaju se rušiteljima Ustava, a oni koji po njemu bezobzirno gaze - njegovim čuvarima. I ta retorika je sveprisutna godinama, iako bošnjačke stranke nikada nisu krile da nisu zadovoljne onim što je dogovoreno i potpisano u Dejtonu 1995. Nazivali su to ludačkom košuljom koju treba skinuti. Onda su sve lijepo "oblandovali" pričom o nekakvoj građanskoj državi. Sistematično i uz bezrezervnu pomoć inostranog faktora, nekadašnje američke administracije, te germanskog i britanskog faktora, radili su na unitarizaciji BiH i ukidanju entiteta, paleći političke vatre.

Političke snage u Sarajevu koristile su ovu pomoć sa strane, a koja je prije svega bila motivisana time što London i Berlin nikada nisu željeli jak srpski faktor na Balkanu. Bošnjačke elite su to prihvatile, smatrajući da to što ih u BiH ima više od 50 odsto daje za pravo da budu dominantan narod, dok bi ostali, Srbi i Hrvati, trebalo da budu nacionalne manjine.

Razni visoki predstavnici su u svemu tome odigrali bitnu ulogu, ako ne i odlučujuću. Od Ešdauna, preko Incka do Šmita, svi oni aktivno su radili na rušenju suvereniteta BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma, a što je išlo u korist samo jednom narodu, koji želi da bude dominantan. Bonska ovlašćenja, koja su visoki predstavnici nelegalno koristili, bila su moćno oružje za kažnjavanje neposlušnih. Ruku na srce, da su pojedini političari u nekom ranijem periodu pokazali više mudrosti, ali i političkog samopožrtvovanja, možda i ne bi došlo do ovog što se danas dešava. Tada se odlučnije trebalo suprotstaviti rušenju Dejtona, pa i po cijenu mnogobrojnih smjena od strane OHR-a. Nisu mogli smijeniti milion ljudi. Onda vrhunac - dolazak Šmita u BiH. On je novu vatru potpalio donošenjem odluke da bude izmijenjen jedan od članova Krivičnog zakona. Bilo je to poput dolijevanja kerozina na vatru koja je tinjala. Na ovaj način se pored tumača Dejtona Šmit proglasio i zakonodavcem, stavljajući se iznad Parlamenta BiH. Da li je iko od predstavnika bošnjačkih stranaka osudio ovo rušenje suvereniteta BiH. Nije! Svjesno se ignoriše čitava šuma, već se gleda u samo jedno stablo, koje je posađeno u Sarajevu. I dok u BiH ne bude otvorena istraga kako je i zbog čega došlo do novog požara, te otklonjeni uzroci, budućnost će biti obavijena dimom koji pravi vatra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.