Izgubljen kompas

Kada uniforma postane paravan, a značka sredstvo zarade, jasno je da smo izgubili kompas. Najnovije hapšenje policajaca na području Tuzle zbog sumnje da su umiješani u prostituciju i trgovinu ljudima, nije samo moralni sunovrat pojedinaca, već je ogledalo institucije koja se navikla da gleda u drugu stranu.

Što bi rekao Fridrih Niče: "Onaj ko se s čudovištima bori treba paziti da i sam čudovište ne postane". Upravo to se desilo uhapšenim policajcima.

Jer kad oni koji bi trebalo da nas štite postanu dio iste mreže zla od koje bi da nas sačuvaju, pitanje više nije "ko je kriv", nego "ko je uopšte ostao čist". Niče takođe kaže da "ako dovoljno dugo gledaš u bezdan, bezdan će gledati u tebe", a u ovom slučaju osumnjičeni policajci izgleda su predugo gledali u njega i postali dio bezdana kriminala i korupcije.

Slučaj u Tuzli samo je posljednji u nizu, sjetimo se inspektora Mladena Milovanovića iz MUP-a Srpske, uhapšenog jer je, prema optužbama, kokain dogovarao preko "Skaj" aplikacije.

Da nije tužno, bilo bi smiješno, a svakako nam može poslužiti za neki filmski scenario. Jer kada službeno lice države koristi službeni telefon da se dogovara o kriminalnim poslovima i to ono koje bi, u normalnoj zemlji, trebalo da ih razotkriva, nema se šta reći.

Međutim, veći je problem što ovo više nije incident, već sistemska posljedica korupcije koja se hrani ćutanjem i lojalnošću "svojima". Kad institucije nauče da greške svojih zatvaraju u fioku, a ne u zatvor, onda kriminal postaje dio sistema, ne izuzetak.

Filozof bi rekao da zlo nije pobijedilo jer je jako, već zbog toga što je pravda odlučila da ćuti. Kod nas je ćutanje odavno službeni ton.

Tako dok običan čovjek mora dokazivati nevinost za svaku sitnicu, "službenici" imaju privilegiju da budu osumnjičeni, ali i dalje poštovani. I tako se pravi država u kojoj zakon ne važi jednako za sve, nego prema stepenu pripadnosti, poslušnosti i korisnosti.

Zbog svega rečenog hapšenje u Tuzli nije samo vijest dana, već podsjetnik da i moralno dno ima svoj službeni broj i čin, a da korupcija nije anomalija sistema, već njegov najvjerniji saradnik.

Nažalost, kada policija prestane da štiti građane, a počne da štiti sebe, onda nam ne trebaju kriminalci spolja. Imamo ih unutra, u uniformi.

Na kraju ona Kantovska da "iz krivog debla čovječanstva još nije izvađeno ništa pravo" odlično opisuje našu situaciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.