Ispod površine

Postoje one neke teme koje su uvijek tu negdje u vrhu prioriteta, bilo zbog toga što ih je zaista potrebno rješavati jer "gori pod nogama" ili su nekome na ovdašnjoj sceni potrebne da bi na njoj i opstali. Uglavnom tu su. Što bi se reklo nadohvat ruke.

Među njima je imovina. Takozvana crvena linija za sve. Dok na nivou BiH još politički predstavnici mahom bošnjačkog naroda pokušavaju sve i svašta da bi izdejstvovali svojevrsni zakon o državnoj imovini, s ciljem da glavni titular bude BiH, zvaničnici Republike Srpske, jedinstveno kao rijetko kada, ruše te i takve snove iz FBiH.

Međutim, ima nešto što se, uporedo sa tim, prilično tiho dešavalo i još se dešava s one strane međuentitetske linije, a može da ostavi daleko veće posljedice po interese srpskog naroda. Pa čak i u Federaciji gdje je sveden možda i ispod nivoa statističke greške.

Predstavnici srpskog naroda u FBiH prije nekoliko godina, u saradnji sa, prvenstveno, institucijama Srpske i Srbije, stali su u jednom momentu iza jedne kampanje s ciljem da zaštite srpska ognjišta u FBiH i da onemoguće da olako padne u ruke nekadašnjih komšija Bošnjaka i Hrvata koji su ostali tamo gdje Srbi nisu uspjeli.

Mjesecima se pričalo, pozivalo, pomagalo onima koji su izrazili želju da im prezimena ostanu upisana uz nekadašnje kućišta i sačuvaju djedovinu, očevinu. Svoj zavičaj za nove generacije, ma gdje odrastale.

Daleko se pročulo za to. Predvodnici akcije nerijetko su javno isticali da im se javio značajan broj Srba iz regiona, Evrope pa i sa drugih kontinenata da bi se raspitali o tome šta im to FBiH radi, kako bi rekli, iza leđa, a sve s ciljem da ono što i dalje na papiru pripada Srbima ne bude više tako.

I onda je sve to pomalo utihnulo. Kao i svakoj i toj kampanji je došao kraj, a udruženja su nastavila da objavljuju gdje je šta stavljeno na uvid kako su koja područja širom FBiH dolazila na red u tamošnjem procesu harmonizacija zemljišnih knjiga.

A sudeći prema onome čemu svjedočimo od početka ove godine nisu meta samo kuće, okućnice, njive i livade onih koji tu više ne žive. U "korist" države se otimaju i groblja. Grobovi upisuju na državu. Imovina Srpske pravoslavne crkve isto tako.

To je potvrdilo pojedine sumnje još s početka ove zemljišne rabote, a to je da se iza svega krije nešto drugo. Da se svjesno radi to što se radi i da nije nimalo bezazleno. Sada je otvoreno i pitanje da li se i na ovaj način želi doći do te famozne "državne imovine".

Republika Srpska je aktivirala interresornu radnu grupu koja ima zadatak da, u stalnom zasjedanju, dođe do što više odgovora i na što više lokacija zaustavi, po pojedinim ocjenama, opasne poslove u vezi sa imovinom SPC-a i Srba u FBiH.

Imovina i prava nisu teme s kojima se treba igrati, a pogotovo ne mimo svih pravila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.