Foto: Glas Srpske
| Žarko Marković
Donald Tramp, očekivano, utiče na sve bitne procese u svijetu. To je, uostalom, i najavljivao, a događaji koji se nižu kao na traci bili su nepoznanica samo po pitanju tajminga. Ovih dana mnogi pokušavaju da se predstave kao proroci pa tvrde da su znali tačan datum napada Izraela na Iran i ponašaju se kao da je u pitanju kakav kviz ili sportsko nadmetanje. Isto tako proročki tvrde da o kraju sukoba na Bliskom istoku opet odlučuje isključivo Tramp. I tu nema greške.
Kao što je nema ni u tezi da od Trampa zavisi i da li će na ljeto biti odigrano Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Najveće do sada, sa 48 reprezentacija koje bi trebalo da se nadmeću u gradovima širom Kanade, Meksika, a ponajviše SAD. I glavnokomandujući u FIFA znali su šta je posrijedi pa su na decembarski žrijeb za Mundijal doveli lično američkog predsjednika. Đani Infantino kao da je tim potezom praktično kleknuo pred gospodara svih bitnih svjetskih procesa i zamolio ga da ne napravi ništa što bi ugrozilo održavanje najveće planetarne sportske smotre.
Ali, avaj, klečanje je bilo uzaludno što su potvrdile najave iz Teherana da nakon napada Izraela reprezentacija Irana vjerovatno neće učestvovati na Mundijalu. Čak i da rat prestane do juna, velike su šanse da se Iranci ne pojave na sjevernoameričkom kontinentu jer šta, logičan je stav, imaju da traže na teritoriji zemlje koja je učestvovala u napadu na njihovu otadžbinu. I tu se lome stvari. Ako ne dođu Iranci, morala bi da uskoči zamjena, a to više ne bi bilo u duhu fer-pleja i rezultata izborenih na fudbalskom terenu.
Istina, za Irancima će malo ko žaliti, kao što je malo ko žalio za nesrećnim Jugoslovenima koje su 1992. iz Švedske sa Evropskog prvenstva vratili zbog sankcija pa je kao zamjena uskočila Danska čije su igrače sa plaža skupili da bi došli na takmičenje i na kraju ga i osvojili.
Amerika se tada, nažalost, kao što je danas fokusirana na Bliski istok, bavila nama, iskoristivši maksimalno ovdašnje nenaplaćene račune iz prošlosti da žestoko, uz pomoć "evropskih prijatelja" utiče na raspad one velike države i pravljenje pet-šest država i državica. Ostali smo im u fokusu sve do bombardovanja SRJ 1999. godine, u međuvremenu je na američkoj teritoriji potpisan i Dejtonski sporazum, a regionom je prodefilovao niz diplomata i diplomatčića koji su nam krojili sudbinu, miješali se u unutrašnja pitanja, zavađali narode i šta sve ne.
Na umu uvijek valja imati da se osnovni američki pristup "sređivanja" situacije širom planete ne mijenja, bili na vlasti demokrate ili republikanci, a onda sve sluti da bi eventualni izostanak Irana sa Mundijala bilo potpuno trivijalno pitanje u odnosu na ono što bi se moglo dogoditi toj zemlji u nastavku sukoba koji bi, kažu to isti oni proroci sa početka priče, mogao dugo da potraje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike