Spaljivanje iluzija

Godinama je jedan od najpoznatijih sarajevskih novinara Senad Avdić pisao kolumne pod nazivom - Noćas spaljujemo iluzije. Lucidno, šeretski ozbiljno bavio se događajima u muslimanskom gnijezdu sastavljenom od svakojakih aktera. Razobličavao je htijenja i iluzije politike Alije Izetbegovića iz njegove "Islamske deklaracije", temelja za njegovu Stranku demokratske akcije osnovane 1990. godine.

Nije se ništa promijenilo. I danas je na djelu ista islamska politika ponekad zamaskirana  bajkama o suživotu, evropskim i NATO integracijama. Politički  principi Alije Izetbegovića odavno su javno proklamovani: "Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija; Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju većinu stanovništva; Islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast". Tako je napisano u "Islamskoj deklaraciji". Ako se BiH ne vrati Dejtonskom sporazumu neće ni opstati na Alijinim islamskim principima. Proteklih 30 godina pokazuju da je to iluzija, jer se nije rodio niti će se roditi bošnjački političar koji prihvata Dejtonski sporazum. Zašto? Zato što bi to za njih značilo indirektno  prihvatanje odgovornosti za nepotrebni i krvavi građanski rat u kome su htjeli cijelu BiH prisvojiti samo za većinski muslimanski narod pod firmom "građanske države" i principa – jedan čovjek jedan glas. Bio bi to za njih i definitivan poraz u ratu koji su izazvali kako je to svojevremeno svjedočio Fahrudin Radončić, jedan od bošnjačkih političkih prvaka, pred sudom je izjavio: "U javnosti je postojala verzija da Ramiz Delalić Ćelo traži milion maraka od Stranke demokratske akcije (SDA) zato što je po njenom nalogu ubio srpskog svata  i tako je počeo rat u BiH".

RAZGRADNjA DEJTONA

Poslije ratova, uvijek dođe neki mir. Tako je krajem 1995. godine  zaključen Dejtonski mirovni sporazum koji je jedan od najvažnijih dokumenata međunarodnog prava nakon Drugog svjetskog rata. Prvo - po trajanju međunarodnih napora (ponekad glumljenih) za okončanje krvavog i nepotrebnog građanskog rata u BiH kome su i stranci kumovali. Drugo – po brojnosti aktera koji su učestvovali u  mirovnim misijama koje su prethodile završnoj mirovnoj  konferenciji u Dejtonu od 1. pa do parafiranja 21. novembra 1995. godine.  Potom i po samom činu formalnog potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH (ovo je zvaničan naziv) u Parizu 14. decembra 1995. godine kada su pored zaraćenih strana dokument potpisali i predstavnici najvećih svjetskih sila – SAD, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Evropske unije. 

Najvažniji dio međunarodnog Dejtonskog sporazuma je njegov Aneks 4. pod nazivom "Ustav Bosne i Hercegovine". Jedino je za taj Aneks  predviđena trajnost, sve dok ga Republika Srpska i Federacija BiH kao strane potpisnice, ne promijene po pravilima  bečke Konvencije o pravu međunarodnih ugovora. Međutim, praktično od potpisivanja, krenula je razgradnja ustavne strukture BiH  jasno definisane Aneksom 4. - Ustavom BiH. Zato što je u međuvremenu od parafiranja do potpisivanja, u Londonu 9. decembra 1995. godine održana konferencija  samoizabranog čudnog konglomerata zemalja i organizacija, njih 55. Taj "komitet 55" odmah je počeo da se miješa u primjenu mirovnog sporazuma. Nazvali su se Savjet za implementaciju mira" (Peace Implementation Council - skraćeno PIK)  i za sebe prigrabili neograničena ovlašćenja iako se taj konglomerat nigdje i ne pominje u Dejtonskom sporazumu, pa ne može ni imati bilo kakvo pravo da se miješa u unutrašnja pitanja BiH. Uz svako ovlašćenje, pa i prigrabljeno, trebalo bi da ide i odgovornost. U slučaju PIK-a, ima samo neograničene neodgovornosti, kako njih 55, tako i njihovog upravnog odbora od 11 članova, sastavljenom po čudnim kriterijumima. Tako pored sila potpisnica Dejtonskog sporazuma,  u upravnom odboru  su i Italija, Japan, Kanada i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska.  Zašto nema Srbije, Hrvatske kao potpisnica Dejtonskog sporazuma. Nema ni Kine, Indije, Brazila, ni Vatikana ili  Asocijacija pravoslavnih hrišćanskih mirotvoraca.

O tome kako je tzv. međunarodna zajednica nelegalno vladala i vlada Bosnom i Hercegovinom,  profesor međunarodnih odnosa i političke filozofije Dražen Pehar piše: "Suprotno osnovnim postavkama Dejtonskog sporazuma, a pogotovo njegovog Aneksa 4. koji je Ustav BiH, 'međunarodna zajednica', uključujući primarno SAD i Veliku Britaniju,  prema implementaciji tog sporazuma odnosi se kao prema procesu nastavka rata u Bosni i Hercegovini drugim sredstvima. Dejton je razgrađen, bonske ovlasti su blef, a BiH i dalje živi pod tiranijom".

Iako je Aneksom 10. Dejtonskog sporazuma bila namjera da jednokratni mandat visokog  predstavnik kao civilnog pomagača stranama potpisnicama, prevashodno Republici Srpskoj i Federaciji BiH, traje oko godinu dana, sve se izokrenulo. Najvažnija odredba Ustava BiH sadržana je u njegovom članu 3.3.a) koji glasi: "Sve vladine funkcije i ovlašćenja koja u ovom Ustavu nisu izričito dodijeljena institucijama BiH, pripadaju entitetima". Ustav BiH izričito NE DOZVOLjAVA da se bilo kojim drugim aktom – ni zakonom koji bi donijela Parlamentarna skupština, a pogotovo aktima PIK-a ili visokog predstavnika mijenja ustavna struktura BiH dodavanjem nadležnosti nivou BiH kojih nema u Ustavu. A mnogo toga su iskrivili  u cilju gušenja Republike Srpske i Srba, a i Hrvata u BiH. I nikom ništa. Sve te izmišljene nadležnosti "države BiH"  i danas postoje po logici sile, prevare, podvale tzv. "međunarodne zajednice". Od poslijeratne BiH napravljen je antidejtonski frankeštajn koji naravno ne funkcioniše, već sigurno  vodi raspadu BiH i to mirnom. Bez obzira što se razni komadi budala iz političkog Sarajeva, koji huškaju na rat i zariču se kako neće "genocidašima dati ni pedalj BiH". Ima tu svakojakih ratnika džihada za "građansku državu BiH", pa i onih sa akademskim naučnim titulama. Ali što kaže narod - od svih budala, najgore su školovane budale.

OPASNE ILUZIJE

Direktor Instituta za demokratiju u Parizu, Džon Loland skoro je  govorio o evropskoj politici iluzija: "Ta politika je zasnovana na vjerovanju ni u šta. To je nihilizam. Ovu politiku iluzije vidimo u spoljnoj politici Zapada. U podršci Zapada na primjer za Bosnu i Hercegovinu 1995. godine. Bosna je iluzija. Ne postoji nešto kao bosanska država. Ne pokušavam da budem grub prema stanovnicima te teritorije, ali apsolutno ne postoji nešto kao što je bosanska država, ni u istoriji ni sada". To isto je govorio i Henri Kisindžer, bivši američki državni sekretar i  jedan od najvažnijih diplomata modernog vremena. Kisindžer je govorio da  BiH treba podijeliti na tri nezavisne države koje bi se mogle priključiti susjednim zemljama, jer je kako kaže: "Bosna i Hercegovina vještačka tvorevina u kojoj su tri naroda primorana da žive. Rekao bih da je prva greška koja je napravljena bila stvaranje bosanske države u sadašnjim dimenzijama u kojoj Srbi, Muslimani i Hrvati – koji nisu mogli da žive zajedno u velikoj Jugoslaviji -- traženo je da žive zajedno u geografskom regionu koji nikada nije bio nacija, koji nema kulturnu ili etničku homogenost. Područje je trebalo da se podijeli od početka, što je sadašnji mirovni plan, između Muslimana, Srba i Hrvata. Ovaj sukob između Muslimana i Srba i između Srba pravoslavaca i Hrvata katolika na tom području,  star je najmanje nekoliko stotina godina i nikada nije konačno riješen. To je veoma komplikovano pitanje i od njega se ne može napraviti test za NATO.  Bosna je tragedija, tragedija loše vođena. Ne razumijem šta Amerika želi da postigne na Balkanu. Mogli smo nešto da učinimo na početku rata. Sada se, međutim, ponašamo kao da silom pokušavamo da vratimo Srbe u nekakvu mitsku Bosnu, koja nije postojala nikada u istoriji. Ne postoji bosanski jezik, ne postoji bosanska kultura. Bosna je administrativna jedinica koja se sastoji od Hrvata, Muslimana i Srba, vještački stvorena u bivšoj Jugoslaviji i glupavo priznata kao država od zapadnih sila. Ako pogledate srpsku istoriju, vidjećete da su se 500 godina borili da njima ne vladaju muslimani. Zašto SAD krši vlastito načelo samoodređivanja naroda i zašto ih naši mediji nazivaju 'srpskim separatistima' zato što pokušavaju da se odvoje od nečega što nije postojalo nikada u istoriji? Smatram da treba da stvorimo muslimansku državu, a ostalim nacionalnostima dozvoliti da osnuju svoje nezavisne države ili da se priključe Hrvatskoj i Srbiji. Ne moramo da se miješamo u balkanski rat koji se ne može završiti čak i ako bismo pobijedili", rekao je svojevremeno doajen svjetske diplomatije.

AMERIKA KAO UZOR ZA DEJTONSKI SPORAZUM

Tekst Dejtonskog sporazuma i njegovih 11 aneksa pisali su američki pravnici imajući za uzor američku Deklaraciju o nezavisnosti i Ustav SAD. U njima piše "da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je njihov Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima, da su to život, sloboda i potraga za srećom. Da bi se osigurala ta prava, vlast se uspostavlja među ljudima, a svoja zakonita ovlaštenja izvode iz pristanka onih nad kojim se vlada". Narodi u BiH (Srbi zasigurno),  nisu pristali da njima vlada neizabrani stranac koga lažno titulišu "visoki predstavnik međunarodne zajednice", iako je pravno on samo pomagač stranama potpisnicama Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma. 

Četvrtog jula 2026. godine navršilo se 250 godina od američke Deklaracije o nezavisnosti kojom su britanske kolonije u Americi proglasile svoju nezavisnost od  Engleske imperije.  Tom  Deklaracijom postavljena su osnovna načela američke demokratije, a  potom razrađena Ustavom SAD 1787. godine. U Deklaraciji je istaknuto pravo na revoluciju kao pravo i dužnost svakog naroda da izmijeni ili zbaci tiransku vlast koja ga tlači, pa piše: "Kada u toku istorije postane nužno da jedan narod raskine političke veze koje su ga spajale s drugim i zauzme među silama ovog svijeta posebno i ravnopravno mjesto koje mu daju zakoni prirode i Bog te prirode, dužno poštovanje mišljenja čovječanstva zahtijeva od njega da objavi sve ono što ga je navelo na to".

Tiraniju nad narodom engleski kraljevi su smatrali svojim samododijeljenim "božanskim pravom", a svoje odluke su proglašavali "božanskom riječju". Čini li se ovo poznato u današnjem vremenu? Nema kraljeva, ali ima visokih predstavnika koji se zovu Volfgang Petrič, Pedi Ešdaun, Valentin Incko i na kraju Kristijan Šmit,  dvorska luda bivšeg Bajdenovog američkog ambasadora u Sarajevu Majkla Marfija. Iako su obojica otperjana iz BiH, ostao je njihov nered – smrad tvora i histerija hijene.

PRAVO NA SAMOOPREDJELjENjE

Da li ste ikada čuli ili pročitali u sarajevskim medijima išta pohvalno o Republici Srpskoj i Srbima. Svaki dan se  objavljuje neka pakost i zloba, omalovažavanje, ponižavanje. Bjesomučni teror političkog Sarajeva bez izgleda da to ikada prestane. Zašto onda ostati u zajednici sa takvom strukturom? U Ustavu BiH jasno piše: "Svi narodi imaju pravo na samoopredjeljenje. Na osnovu ovog prava, oni slobodno određuju svoj politički status i slobodno obezbjeđuju svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj. Da bi postigli svoje ciljeve, svi narodi mogu slobodno da raspolažu svojim bogatstvima i svojim prirodnim izvorima, bez štete po obaveze koje proističu iz međunarodne privredne saradnje, zasnovane na principu uzajamnog interesa i međunarodnog prava. Jedan narod ne može ni u kom slučaju da bude lišen svojih vlastitih sredstava za život. Države članice ovog pakta, uključujući tu i one države koje su odgovorne za upravljanje nesamostalnim teritorijama i teritorijama pod starateljstvom, dužne su da pomažu ostvarenje prava naroda na samoopredeljenje i da poštuju ovo pravo shodno odredbama Povelje Ujedinjenih nacija".

Ponovo je došlo vrijeme da kažemo - kucnuo je čas za politički ustanak, za poštovanje međunarodnog prava i Dejtonskog sporazuma kao jednog od njegovih najvažnijih dokumenata. Ustanak protiv  fašizma koji je krenuo u porobljavanje naroda Evrope, u Prvom i Drugom svjetskom ratu u kojima su Srbi uz ruske narode,  najviše stradali. I danas je u Evropi fašizam na djelu, a Ukrajina je samo njegova filijala za pogibiju Ukrajinaca i Rusa, iscrpljivanje i poligon za pripremu novog,  većeg rata. Za Evropu kojom upravljaju Njemačka i Velika Britanija, to je neminovnost nakon vijekova ratova i pljačkaške kolonizacije prostora "nižih rasa". 

U Njegoševom "Gorskom vijencu", najvećem djelu srpske književnosti, slično kao u američkoj Deklaraciji o nezavisnosti, piše: "Al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija". Zato je pravo na politički ustanak i ostvarenje nacionalnih prava potvrđenih Dejtonskim sporazumom, najsvetija dužnost ove generacije srpskih političara Republike Srpske. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.