Fanatici i stranci

Teško da u BiH postoji ijedan dan, od Dejtona do danas, za koji se može reći da je bio idealan, a da se pri tome, naravno, ne misli na parametre iz vremenske prognoze.

Čak ni dan toliko očekivanog Dejtona i konačne potvrde da dolazi mir nije ostavio takav utisak na sve one koji su se do juče gledali preko nišana. Jer, jednostavno, niko u tom američkom gradiću nije dobio sve što je htio. Jedni jer su, uprkos naklonjenosti i lobiranju, negdje ipak "izvisili", drugi jer su više sanjali nego što su dosanjali, a treći jer nisu sačuvali sve što su branili.

I to, ubija polako, evo već gotovo pune tri decenije, ovu i ovakvu zemlju, koju su u međuvremenu zaposjeli i stranci. Slobodno se može reći i okupatori, koji sa onim ostatkom ratnih fanatika i njihovim sljedbenicima iz ovih postdejtonskih generacija ne daju zemlji da napreduje, a ljudima da se bore za život u miru.

Svašta je proživjela i BiH i njeni narodi. Kriza vlasti ko zna koliko, ništa manje ni samovolja visokih predstavnika pa enormnih pritisaka kojekakvih službenika, mahom iz zapadnih ambasada, koji i nakon svega sebe nazivaju ambasadorima, diplomatama.

I sve je, i pored toga, nekako išlo naprijed, a onda je prije desetak godina pokrenuta lavina. Bošnjaci su udarili na 9. januar. 

Vele ne sviđa im se, viču da im i sama pomisao na taj dan budi nemir, a sudije u Sarajevu im brže-bolje povjerovaše i kao utjehu odlučiše da precrtaju taj datum iz kalendara Srpske. (Iako se za njega znalo od 1992 i iako su bili i sami svjesni da im nalog kod naroda neće proći, kao što i nije).

Ali ni tu nisu stali. Naprotiv. Oni isti su samo štampali apelacije i tražili da se Srpskoj oduzme sve, od šuma, rijeka, imovine, zgrada, štala, cvijeća... A ovi drugi to opet sve aminovali, dok su istovremeno one iste diplomate, koje su se klele u vrijednosti 21. vijeka, ljudska prava i slobode, određivali šta se smije čak i reći u BiH, a šta ne. Ko s kim treba ruku pod ruku u vlast, a koga treba šutnuti te koga optužiti jer nije ispoštovao samovolju stranca, koji čak, na osnovu svega što je dostupno, nije čak ni ono za šta se predstavlja. I treba li onda išta dalje reći?

BiH je došla do opasne, crne tačke. Svi koji misle da je proces protiv predsjednika Republike, po sadašnjim tačkama optužnice u Sudu BiH, bezazlen, neka razmisle još koji put. Trijezne glave i imajući na umu samo funkciju i zbog čega se sudi PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRPSKE.

Fanatika je bilo i prije i poslije Dejtona, baš kao i stranaca, a Srpska je jedna jedina. Zemlja koju su branili naši djedovi, naši očevi, međunarodno priznata kao ravnopravan entitet u BiH i republika mahom dobrih ljudi koji i danas piju kafu s komšijama druge vjere i nerijetko, nekad glasno, a češće onako više za sebe, prozbore: "Ko nas je kleo, nije dangubio".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.