Eh, kad bi...

U BiH žive Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali. Svi oni zajedno, sa svim svojim specifičnostima, istorijom, tradicijom, običajima, čine BiH složenom državnom zajednicom. Jedinstvenom barem na brdovitom Balkanu.

I umjesto da bude, a može to, primjer suživota, poštovanja i različitosti koje se zajedno bore za bolje sutra gotovo da svako jutro donese nove razloge za politička prepucavanja, svađe, teške riječi i još teže želje i namjere.

Tako nešto je poteklo ovih dana, ni manje ni više, nego od Mustafe Cerića. Od čovjeka koji je bio poglavar Islamske zajednice u BiH i koji je sada sebi dao za pravo da "popuje" kako treba osnovati tzv. "bosansku pravoslavnu crkvu".

Taman kad pomislimo da nas ništa više ne može iznenaditi, čak ni u ovoj i ovakvoj BiH, osvane nešto ovako ili slično. I, naravno logično, pokrene lavinu reakcija iz kojih može svašta da nastane. I umjesto da gledaju kako da konačno poguraju ovu zemlju naprijed, političarima se, slučajno ili ne, namjesti da ih taj težak kamen ponovo povuče ka dnu.

I ova godina je tako počela, a znajući sve šta je pred njima neće biti ni laka ni nešto drugačija od proteklih koje i jesu zapečatile podjele. Posebno na političkom polju. Nažalost, nerijetko su se prelivale i među onaj običan narod.

Sramna Cerićeva vizija nije mogla proći ni nezapaženo ni bez reakcije. I to je i sam znao i prije nego što ju je pretočio u riječi i podijelio sa svima. Zato je i možda i važnije pitanje šta se valja iza brda i kakve namjere kriju. Ali i to će vrijeme pokazati.

Kao što će, iz dana u dan, pokazivati da ova zemlja može opstati samo ako se poštuju nadležnosti, zagarantovana prava naroda i pod uslovom da svako gleda svoja posla i ne radi onom drugom, odnosno trećem o glavi.

BiH je i 30 godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji ju je podigao na nove temelje, zemlja slučaj. Jedinstvena i po tome što nad njom "visi" OHR i neimenovani stranac koji bi da se sve on pita. Od toga šta jesti pa do toga kako treba da glase odredbe ključnih zakona. Ko šta treba da slavi, odnosno šta Republika Srpska može da slavi, dok u FBiH mogu da rade šta hoće sve dok se njemu klanjaju.

Neće se ova zemlja usrećiti dok je kroje stranci i strani interesi. U to su se valjda do sada svi uvjerili. Sreću neće donijeti ni domaći ekstremisti koji još vjeruju da je BiH predodređena da bude unitarna država, odnosno da će je na taj način "prekrstiti".

Ali u cijelom tom lavirintu podjela, raskola, tenzija, izdvaja se nešto što pokazuje da svi čak i u ovakvoj BiH mogu da rade zajedno. To pokazuje "slučaj Trgovska gora". Eh, kad bi takav pristup imali barem prema polovini jada i problema koji nagrizaju dejtonske, istorijske, kulturne i sve druge temelje BiH, gdje bi nam, kako narod kaže, bio kraj?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.