Djeca u raljama interneta

Iz dana u dan djeca osnovnoškolskog uzrasta pune novinske stupce. O njima se emituju prilozi na svim radio i televizijskim stanicama. Portali su preplavljeni tekstovima koji govore o toj djeci.

Nažalost, u medije nisu dospjeli zbog uspjeha na takmičenjima iz matematike, fizike ili nekog stranog jezika, a ni zbog medalja osvojenih  na nekom sportskom takmičenju. Ne piše se o njima ni zbog izuzetnog vladanja.

Djevojčice i dječaci širom Srpske sve češće su glavni akteri kojekakvih izazova koji im se serviraju na popularnim društvenim mrežama, a koje oni brže-bolje kopiraju zarad aplauza svojih vršnjaka. 

Bez imalo razmišljanja o posljedicama, bez trunke opreza i zadrške, takmiče se ko će steći veću popularnost napravivši što veću glupost. To je čak i preblaga riječ za sve ono što današnje generacije rade.

Internet bi trebalo da bude nešto korisno, da tamo pronađemo podatke, da nam olakša učenje, posao, da se edukujemo, da naučimo. Međutim, sve češće je internet tamnica sve mlađih generacija, koje tamo na globalnoj mreži žive u nekom svom, otuđenom svijetu, diveći se nekim jutjuberima i tiktokerima, kopirajući sve što oni rade, od načina govora, do raznih izazova. Nerijetko iz tih izazova izlaze povrijeđeni i polomljeni.

I sve to traje već godinama. I sve je gore i gore. Od "plavog kita", "krvave marke", padanja u nesvijest do "Supermen izazova" u kojem jedni druge bacaju i snimaju, sve dok neko ne završi u gipsu.

Rečenica "Batina je iz raja potekla" koju su naše ili generacije naših roditelja često slušale od starijih danas bi u najmanju ruku digla treći svjetski rat. Nema službe koja se ne bi uključila da preispita to "nasilje". 

Zato izuzev na novinarska pitanja već danima i mjesecima svi mudruju i ćute, dok nasilje, ali ono pravo nasilje postaje svakodnevica. I sve češće nasilnici su djeca. Djeca! 

Brine li to ikoga u ovoj zemlji? Očigledno svi imaju neka druga, preča posla. A djeca gube glavu, lome ruke i noge, potežu noževe na vršnjake, napadaju nastavnike. Pa šta će raditi sa 20 godina kada su u osnovnoj školi ovakvi? Djeca imaju sva moguća prava, ali očigledno nikakve obaveze ni odgovornosti.

Naravno da postoje dječija prava i da se ona moraju poštovati, ali postoje i kultura, poštovanje, odgoj, nešto što se ponese iz kuće, a nadogradi u obrazovnim ustanovama. Makar je nekada postojalo. Danas se djeca očigledno samo rađaju u porodicama, a vaspitavaju na internetu i usvajaju obrasce ponašanja koji veze sa porodičnim odgojem nemaju. 

Zato ćemo koliko već sutra čitati o razbijenim nosevima, polomljenim dijelovima tijela, napadima na nastavnike, jer to je moderno, time se stiče popularnost u nakaradnom vremenu. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.