Dani odluke

BiH, koju prema Dejtonskom mirovnom sporazumu čine Republika Srpska i Federacija, u novembru slavi 30 godina postojanja. Ili bi barem trebalo da slavi, jer tri decenije živimo u miru, obnavljajući puteve suživota u nadi da će svako sutra biti bolje i od danas i od juče. Međutim...

Napadi na Republiku Srpsku nisu prestali. Samo su poprimili novi oblik. Republika Srpska je zvanično od 9. januara 1992. godine trn u mnogim očima. Visoki predstavnici kidali su dio po dio, ali je preživjela. A nije daleko od istine da su i brojni domaći lideri, uz ovaj ili onaj izgovor, primogli da njen Ustav danas izgleda daleko drugačije nego na početku. 

S druge strane, činjenica je da Srpska, i pored svega toga, živi i ima Ustav. Ima ta zlatna vrijedna pravila koja su "bog i batina" u normalnim zemljama, a takvom se, iako i ona ima svoj Ustav, ne može nazvati BiH. 

BiH je protektorat. Moderna kolonija. Robovlasnički posjed, a to je najmanje što su zaslužili obični ljudi svih vjera i nacija pod ovim dijelom neba.

Na tome mogu da zahvale onim "prijateljima" njihovih političkih lidera koji su mahom nastanjeni u Federaciji, jer ili ne znaju da rade posao za koji su izabrani ili jednostavno neće kad već imaju na raspolaganju džoker "pozovi prijatelja". Pa kako se zalomi. Njima prividno bude dobro, a Srpskoj nikako jer joj, za svaki potez, kakav god da bio, prišiju epitet rušioca Dejtonskog mirovnog sporazuma. A da ironija bude još veća to joj rade oni koji na svom parčetu BiH ne smatraju da je 21. novembar datum vrijedan obilježavanja. 

Ako čak i to ostavimo po strani, progledamo kroz prste, ono što se ne može tek tako lako izgubiti iz vida jeste da posljednjih mjeseci svjedočimo veoma opasnom napadu na instituciju predsjednika Republike. 

NAPADNUTA JE INSTITUCIJA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE. I to je ono što je važno. Nije u pitanju Milorad, Marko, Igor, Milan, Nebojša niti bilo koje drugo ime, ali s obzirom na to da u Palati Republike Srpske može da sjedi samo jedan predsjednik, u ovom mandatu on se zove Milorad. I to su činjenice. 

Zaista je i, poslije toliko mjeseci, nerealno da pojedinci i u ovome vide put do vlasti. Kako ne vide da bi, hipotetički, kad bi sutra došli na vlast u tu toliko sanjanu fotelju predsjednika, mogli da budu sankcionisani po istom članu nametnutog zakona po kojem je suđeno i presuđeno Dodiku? Ili su, možda, spremni da igraju kako OHR svira ili možda imaju obećanje da je ovaj zakon, kako i mnogi tvrde, nametnut samo da bi se Dodik, kao ličnost, sklonio sa političke scene jer, drugačije, aman ne može.

Kristijan Šmit je napravio haos. Sa "prijateljima" je uveo BiH i Srpsku u teško i neizvjesno doba, a hroničari vremena bi rekli čak vratio i u neke dane s kraja osamdesetih i početkom devedesetih godina. 

Republika Srpska ima pravo da se brani. Mora da se brani i mora da bude odbranjena. Republiku Srpsku u ovo doba teških odluka moraju da brane svi koje su građani birani. Za sve druge želje tu su izbori, pa kako ko prođe. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.