Da li je realno?

Jedan korak naprijed, pet nazad i tako otprilike se kreće ova zemlja od kada su njeni temelji izliveni u novembru 1995. godine, u Dejtonu, nakon dugih i teških pregovora. Dakle, dijaloga.

Iz tog američkog gradića se niko, nije zgoreg ponoviti, u BiH nije vratio zadovoljan. Svako je htio više za sebe od onoga što je na kraju "ponio", ali je nepobitna činjenica da je taj mirovni sporazum zaustavio rat i promovisao BiH kao državnu zajednicu čiji su sastavni dijelovi Srpska i FBiH.

Republika Srpska je tada, sviđalo se to nekome ili ne, kako prije deset, 20 pa i evo danas 30 godina poslije, priznata, kao i FBiH, kao ravnopravni dio državne zajednice BiH. Bez ikakvog drugog prefiksa ispred tog naziva.

Međutim, kako se kaže, ni tinta se na sporazumu je još nije bila osušila, a već je počelo njegovo prekrajanje s ciljem opasnih promjena na prostoru koji je još liječio rane s početka devedesetih godina prošlog vijeka.

Mic po mic, odluka po odluka, najčešće napisana rukom stranaca, mijenjana je dejtonska struktura ove zemlje. I to niko ne može da demantuje.

BiH će sasvim sigurno jednog dana u udžbenicima biti klasičan primjer i jedinstven primjerak zemlje u 21. vijeku, dobu demokratije i ljudskih prava, u kojoj se sve pitalo jednog čovjeka koji, pri tome, nije bio niti biran na demokratskim i fer izborima. Jednog čovjeka, odnosno više njih, koji su, svaki u svoje vrijeme, noseći titulu visokog predstavnika u BiH, pogazili, bez trunke stida i srama, sve što se pogaziti može. Od prava do karaktera.

Ni brojni naši domaći predstavnici nisu "bogom dati". I to je činjenica, ali ih je birao ovdašnji narod, na ovaj ili onaj način, pa kako se zalomilo. Ali šta se može reći za strance koji su prekopali dejtonsku strukturu ove zemlje? Napaćene, komplikovane BiH i bez njih. Ali još im nije dosta. Još su željni sile. Žedni moći. I dalje gaze sve. I dalje su tu i ne misle da idu. Da li je to realno?

Nema više, još malo pa pune tri decenije poslije, prave riječi, ni u ovom našem jeziku, za njih. Za njihov lik i djelo, a prosto je nestvarno da danas i u ovoj zemlji postoje ljudi, domaći političari na važnim funkcijama koji, dok govore o suverenosti svoje zemlje, traže da stranci kroje pravila i budu vrhovna vlast, bog i batina, ali sve dok to njima odgovora.

Jer kada se štap okrene, eto problema pa počesto i bošnjačkim političkim predstavnicima zasmeta to što su stranci, pod krovom OHR-a i kojekakvih zapadnih i ostalih ambasada, i dalje tu. Ali to potraje kratko i opet krene klasični udar na Srpsku, njene nadležnosti i sve ono što je čini i sve što druga strana, oličena u političkom Sarajevu, želi za sebe.

Da li je to realno? Da li ste realni? Da li ste pri čistoj svijesti?

Niko nije bezgrešan u BiH. Nijedna od strana, a onaj ko želi da vidi zna ko šta radi pod ovim dijelom neba - ko je za dijalog, a ko za ono "ne daj bože nikome".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.