Čudna logika

Softver izazvao haos u isplati plata. Nova je ovo zavrzlama koja je zadesila "Željeznice Republike Srpske". I ne treba da čudi što je do ovoga došlo, s obzirom na to kako se vladajuće garniture decenijama odnose prema ovom javnom i strateškom preduzeću.

Godinama se vrši nekakva modernizacija. Koliko ja ona uspješna i dobra, govori i nedavni primjer kada je softver, koji je skupo plaćen, "prolupao" i doveo do pravog haosa prilikom isplate plate.  Pri tome treba pomenuti da je oko 90 odsto zaposlenih na minimalcu.

Nažalost, nije ovo jedino što je nadrealistički obilježilo rad ovog javnog preduzeća u posljednjih nekoliko decenija. Iako kubure sa nedostatkom posla i konstantnim minusima, koji su dostigli vrijednost veću od 300 miliona maraka, nedavno je za rekonstrukciju zgrade direkcije u Doboju potrošeno nekoliko miliona maraka. Da se ušuška i bude udobnije u njoj. Ono što je zanimljivo jeste da zaposleni u ovoj direkciji, što je pravi kuriozitet, kreću na posao oko pet ujutro, jer ko malo zakasni - ostaje bez stolice. Puno primljenih radnika, a malo stolica.

Onda je kupljeno i oko 20 putničkih automobila. Ostaje nejasno da li to sadašnje rukovodstvo nastoji da proširi posao i počne se baviti recimo dostavom hrane, kako bi uposlili jedan dio radnika.

Možda su na ovaj način željeli pokriti troškove angažovanja jednog privatnog preduzeća koje bi trebalo da u jednom dijelu očisti pružni pojas obrastao gustim, a na nekim mjestima gotovo amazonskim rastinjem. Vrijednost posla sitnica, par stotina hiljada maraka. Treba za pretpostaviti da su ovakve i slične poslovne poteze vjerovatno osmislili savjetnici, kojih ima oko dvadesetak, a koji imaju zagarantovane menadžerske plate.

Visinom ličnih primanja mogu se pohvaliti i direktori, koji po šest i sedam puta imaju veće plate od obične raje. Njihova primanja su veća i od onih koje ima recimo premijer ili predsjednik Republike Srpske. I to možda ne bi bilo sporno da preduzeće pozitivno posluje. Zapravo ono pozitivno posluju, ali u minusu. I tako godinama. I niko nije  odgovarao zbog svega navedenog.

Niko, nikada, nije htio ni da se pozabavi poslovima iz teretnog saobraćaja, jer putničkog gotovo da i nema. Broj putnika se sveo na desetak. Ali bukvalno. I samo stanje infrastrukture oslikava sav haos koji decenijama vlada u ovom preduzeću. Željeznička stanica u Banjaluci, koja bi trebalo da bude slika i prilika, ne samo ovog javnog preduzeća, već i grada na Vrbasu, obrasla je u korov. Ako ne znate kako izgleda ambrozija i djeci trebaju određene biljke za herbarijum, slobodno dođite. Što bi rekao Miladin Šobić, prava željeznička tuga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.