Čelični udar

Da nadležni u BiH nemaju ni malo sluha za probleme građana i privrede odavno već nije vijest u ovoj zemlji. To se pokazalo na bezbroj primjera prethodnih godina, a i u ovom kriznom vremenu samo se ovjerava. Donosioci odluka jednostavno, izgleda, ne poznaju drugi smjer djelovanja od onoga koji se odnosi na zagorčavanje života građana jer na zajedničkom nivou jednostavno ne mogu da se dogovore i bilo šta usvoje.

Gluvi su i nijemi na vapaje hiljade radnika, privrednika, ugroženih kategorija stanovništva... Ne dotiče ih ništa. Po svemu sudeći, oni koji sjede u institucijama i donose odluke, žive u nekoj drugoj finansijskog dimenziji gdje ne postoji niti jedan mogući problem. A blagodati takvog života su, da podsjetimo, obezbijedili upravo sa leđa onih kojima sada zagorčavaju svakodnevnicu.

Taman kada smo pomisli da ne može biti gore, da je sve crno da crnje ne može biti, nadležni nas uvijek iznenade i pokažu da mogu biti još bahatiji i od toga najcrnjeg napraviti daleko još crnje.

Primjer tome je neuvođenje carina na čelik kako bi se zaštitila domaća proizvodnja. Pojedini ministri u Sarajevu nisu glasali za takvu odluku i direktno su ugrozili 11.000 radnih mjesta. Dakle, direktno, a indirektno je to višestruko veći broj. Ne pričamo, dakle, o desetinama radnih mjesta, već o hiljadama. U svakom normalnoj zemlji odluke o zaštiti domaće proizvodnje bile bi ekspresno usvajane, ali s obzirom na to da je BiH daleko od toga, takve mjere se ne donose, one su nepoznanica.

Takva bahatost, istog dana, dominirala je i u najvišem zakonodavnom tijelu na nivou BiH gdje nije prošao zakon kojim bi bile ukinute akcize na gorivo. Po svemu sudeći, reklo bi se, da su i jedni i drugi radili u koordinaciji, odnosno po instrukcijama svojih pretpostavljenih. Jer ministri i poslanici, nažalost, u ovoj zemlji su samo pijuni i sa njima njihove vođe upravljaju „na džojstik“. Da nije tako i da imaju bar malo razuma, dali bi zeleno svjetlo za odluke koje bi koliko toliko olakšale muke građana i privrednika ili bi iste predlagali.

Takođe, prethodnih dana nadležni su pokazali da nimalo ne haju za probleme prevoznika. Pojedinci se nisu čak ni udostojili da sa njima sjednu za isti sto kako bi riješili nagomilane probleme transportnog sektora koji je već u dubiozi, a koji zapošljava više hiljada vozača.

Sve navedeno jasno pokazuje da nadležni ne samo da ignorišu probleme građana i privrede, već ih svojim odlukama svjesno guraju u još dublju krizu. Dok se hiljade radnih mjesta gase, a ljudi bore za golu egzistenciju, oni koji bi trebalo da štite javni interes ponašaju se kao da žive u paralelnoj stvarnosti, nedodirljivi i nekažnjivi. Ovakva politika nije samo pogrešna, ona je pogubna. I ako se hitno ne zaustavi, vodi direktno u ekonomski slom i potpuni društveni raspad, u kojem će građani ostati prepušteni sami sebi, kao kolateralna šteta tuđe bahatosti i nečinjena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.