Brisel i BiH

BiH je, kao zemlja, na evropski put zakoračila prije više od deceniju i po. Gotovo cijelu tu jednu epohu obilježile su izjave kako je to možda i jedina stvar o kojoj su saglasne sve strane u ovoj i ovakvoj zajednici, dok su u isto vrijeme, s druge strane, počesto ne birajući riječi, optuživali jedni druge za podizanje ručne te češće držanje kočnice umjesto dodavanja gasa na putu ka tom cilju.

Iako je cijeli Balkan, a time i BiH, na tlu Evrope, još nije, kako se to kaže, dio evropske porodice. A sve zemlje u ovom dijelu kontinenta koji nazivaju "zapadni Balkan" teže upravo ka tome. Neke su brže, neke sporije. Nekima se manje, a nekima više gleda kroz prste. Jedne su bliže jer ne prezaju od toga da budu "saglasne" sa svim mišljenjima koja se kreiraju u zvaničnom Briselu, dok su druge, ponekad danas dalje nego juče, jer misle svojom glavom i tvrde da nije u pitanju inat i opstrukcija, već samo s ciljem interesa naroda koje zastupaju. 

Kada je konkretno u pitanju BiH, može se reći da je, u principu, situacija takva da iza uspješnog koraka uslijede barem dva unazad i tako iz godine u godinu. Činjenica jeste da su usvojeni zakoni koji nose, takozvani, evropski pečat. Isto tako i da postoji volja da se ide ka tom članstvu, iako postoje i drugi sa kojima saradnja ne bi bila, sudeći po izjavama zvaničnika, loša. 

Međutim, BiH je za sada samo na evropskom putu. I tu ponovo, sada već bukte tenzije. Zadaci su jasni, ali ne baš i prioriteti, ko zna po kojim i čijim kriterijumima. Jer o čemu danas pričamo? O zakonima o graničnoj kontroli i zaštiti ličnih podataka kao prioritetima, a gdje je "nestala", na primjer reforma Izbornog zakona, koja je donedavno punila i novinske stupce, jer se vodila kao prioritet nad prioritetima? Gdje su "Sejdić i Finci", a evo nas u neizbornoj godini koja je idealno vrijeme za pregovore o tome. 

A idealno je i vrijeme da i sama Unija jednom bude jasna. Da kaže da li smo joj potrebni da budemo ravnopravan njen dio ili samo da bi mogli lakše da upravljaju ovim dijelom i crtaju ga po svom nahođenju, a koje nije isto kao ono za koje su se borci izborili u najtežim vremenima, a rukovodioci i sačuvali, doduše u nešto izmijenjenom obliku? 

Suština je da je mišljenje naroda o tome podijeljeno. Jedni su čvrsto za sve, takoreći, evropske vrijednosti, dok drugi brane onog što se često podvodi pod balkanski mentalitet. I teško da će ih iko pomiriti. Ali ostaje i to da BiH ide ka članstvu, ispunjava uslove, usvaja zakone. 

Ipak, taj put nije jednosmjeran. I Brisel treba da, kako traži razumijevanje za neke svoje stavove, htjenja i želje, uvaži i shvati raznolikost ove BiH, sa svim njenim specifičnostima. A u startu to je da ovdje postoje tri glasa koja treba da usaglase jedan stav, a ne jedan glas koji će govoriti ono što on misli, a

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.