Borba protiv samog sebe

Vatrogasci su istinski heroji društva i tu, zaista, nema nikakve sumnje. Zamislite situaciju u kojoj grupa ljudi više od deset dana zaredom gasi nekontrolisana požarišta po Hercegovini.

Pri tome konstantno udišu dim, bore se da odbrane kuće i spasu živote i imovinu. Uvijek ih je nedovoljno, ali posustajanja nema, bez obzira na umor. Plamen danima ne staje i ne guta samo rastinje, već i elektrostubove, tako da je opasnost na terenu još veća.

Za smjenu niko ne pita, jedini spas bio bi u kiši, iako poštenog pljuska jug nije vidio od početka ljeta. Nepristupačan teren, jak vjetar i vrućina koja ne spada ispod trideset stepeni, uzimaju danak, ali snažna volja i želja da stihija bude obuzdana sokoli ih da u novi dan borbe uđu još hrabrije.

Pitanje svih pitanja je šta za njih u ovoj situaciji predstavlja novi dan? Jer oni rade i noću, a pomažu im helikopteri MUP-a, Civilna zaštita, ali i mještani koji sa bunarskom vodom pune brentače.

Međutim, šta društvo ima od silnog divljenja ovim herojima? Dokle ćemo skidati kapu onima koji rizikuju živote? Kada će požarišta oko Trebinja prestati da budu vrela ljetna medijska tema, svakog jula i avgusta?

Koliko god da traju, svi požari na kraju budu ugašeni, na ovaj ili onaj način. Sa manjim ili većim posljedicama. Međutim, ljudska glupost nikad neće. Najčešći uzročnik požara je čovjek, bez obzira na činjenicu da se građanima redovno upućuju apeli da korov i rastinje prilikom uređenja imanja spaljuju samo za vrijeme povoljnih vremenskih uslova, na površinama koje mogu kontrolisati.

I tu dolazimo do našeg najvećeg problema. On je prisutan kod svake poplave, suše ili epidemije, jer kad god je bilo kakva kriza, mi se uglavnom bavimo posljedicama i saniranjem štete.

Nikad problemu ne pristupamo preventivno. Zašto tu borbu koju ulažemo protiv vatrenih stihija i vremenskih nepogoda ne prenesemo u borbu protiv nas samih?

Recept je jednostavan, samo treba da preusmjerimo taj dodatni napor i postanemo odgovorniji i bolji ljudi.

Ako već znamo da smo sami uzročnici većine nesreća, onda bi prvi korak ka rješenju bio preuzimanje lične odgovornosti. Svako od nas ima dužnost da čuva prirodu, svoju okolinu i bezbjednost zajednice.

Vatrogasci će uvijek biti tu kad zatreba, ali ne smijemo očekivati da oni stalno ispravljaju naše greške.

Potrebna je jasna strategija prevencije, bolja edukacija stanovništva i kaznena politika za neodgovorno ponašanje. Tek kada shvatimo da je prevencija važnija od reakcije, možemo se nadati ljetu bez dima i crvenih naslovnica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.