Bivši predsjednik SDS-a

Moralni karakter predsjednika SDS-a Vukote Govedarice do prije dva dana bilo je teško dovesti u pitanje. Jedina ozbiljna zamjerka na njegov račun bilo je to što poslije završene srednje škole u jeku Odbrambeno-otadžbinskog rata nije sa svojim vršnjacima otišao u Vojsku Republike Srpske, već u Novi Sad na fakultet.

Bilo je u predizbornoj kampanji još prljavih i malicioznih pokušaja da se na njegovo ime baci ljaga, ali nisu se primili u narodu. Nije čak ni prilično vješta laž da je krišom u kamionu s brašnom pobjegao u Srbiju na fakultet, jer zdrav razum na tu tvrdnju nameće pitanje “zar kamioni s brašnom nisu stizali iz Srbije u Srpsku, umjesto obrnuto”.

Ali što bi rekao Vinston Čerčil “najviše se laže prije izbora i poslije lova”, pa i na tu priču poznatu kao “tip 500” treba gledati tako, pogotovo što je pokazala da nema drugih opipljivih argumenata za diskreditaciju.

Doduše, pokušali su da ga izvrgnu ruglu i “poseljače” zbog njegove ljubavi prema guslama, ali nije im uspjelo, a juče su i poraženi, jer je pjevanje uz gusle kao značajan dio srpske tradicije upisano na Uneskovu reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa.

Međutim, niko čovjeku ne može da naškodi kao sam sebi, a upravo to je prije dva dana uradio predsjednik SDS-a kada se stavio na čelo kandidatske liste za delegata u Vijeću naroda RS. Time je ozbiljno doveo u pitanje svoj lični, ali prije svega kredibilitet predsjednika SDS-a, kao partije čiji pečat je zauvijek utisnut u temelje Republike Srpske.

Upravo zato što se nekada s poštovanjem uz odgovarajuću dozu straha izgovaralo “predsjednik SDS-a”, Govedarica nije smio tu instituciju da spusti na nivo delegata u organu koji služi za uhljebljenje ljudi iz drugog i trećeg partijskog ešalona. Ni šefovi mnogo manjih i mnogo manje značajnih stranaka nisu uhljebljenje tražili tamo gdje ga traži predsjednik SDS-a. A ako je to uradio u strahu da će na unutarstranačkim izborima ostati bez liderske pozicije i privilegija i završiti na ulici, pa je želio da sebi obezbijedi primanja u naredne četiri godine, to je dodatni argument u korist njegovih protivnika.

Na kraju, ne smije se smetnuti s uma ni da bi u slučaju da je on pobijedio u trci za predsjednika Srpske na najvišim funkcijama i u ministarskim foteljama bili Boris Jerinić, Kostadin Vasić, Obren Petrović, Cicko Bjelica… A mandatar bi bio Dragan Čavić.

I tu nekako prestaje priča o karakteru Vukote Govedarice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.