BiH - zemlja prolongiranja rokova

Svi zacrtani rokovi u BiH su probijeni kada je riječ o deminiranju.

Bruka i sramota zemlje je da skoro tri decenije nakon okočanja rata na ovim prostorima nije uspjela da ukloni sve mine koje su prijetnja stanovništvu. 

Milioni maraka u vidu donacija su spiskani. Otišli. Ali mine su ostale. 

I po svemu sudeći i dalje će biti tu. Bar još jednu deceniju. Ali kako se kod nas rokovi probijaju, veća je vjeravotnoća da ćemo i nakon tog perioda imati područja pod minama i ostalim eksplozivnim sredstvima koja su ostala nakon ratnih dešavanja.

Gorući problem za domaće institucije jeste što nam sada i strani donatori okreću leđa. Dosadila i njima aljkavost i nemar ove zemlje. Jer da je taj novac trošen kako treba, danas bismo imali mnogo povoljnije pokazatelje o područjima koje je potrebno deminirati. Svi gledaju da se ugrade u neki milion. Uzmu dio za sebe i svoje najbliže. S druge strane, opasnost ostaje da vreba sa onih područja gdje piše: Pazi, mine!

I, nažalost, nije to slučaj samo kada je riječ o deminiranju, već postoje i mnogi drugi problemi koji su i tri decenije od primirja na ovim područjima i dalje, kao, u fokusu nadležnih institucija. 

Da je tako, pokazuje i tužna slika da i dalje u BiH imamo kolektivne centre u kojima su smješteni oni koje su puške protjerale sa njihovih vjekovnih ognjišta. Očekivano, i svi rokovi o pitanju zatvaranja tog smještaja u ovoj zemlji su probijeni. Prolongirani su za 2026. godinu, ali šanse da se tako nešto desi u tom periodu ravne su nuli. 

Imaćemo mi tamo za dvije godine nove vijesti o tom pitanju, koje će ići ni manje ni više nego u pravcu da se zacrtani rokovi pomjeraju za neke još dvije, tri ili pet godina. Možda i više. Jer očigledno je BiH zemlja prolongiranja rokova.

Zvaničnici kako najviših nivoa vlasti u ovoj zemlji, ali i onih najnižih, lokalnih, i dalje se slikaju pri otvaranju zgrada za smještaj porodica raseljenih i izbjeglih. Govore kako se oni zalažu za one najugroženije. Pa, da imaju imalo obzira, bila bi ih i sramota pojaviti se na tim događajima i govoriti kako rješavaju pitanja smještaja onih koji su protjerani iz svojih kuća prije 30 i više godina. 

Takvih događaja, kojima će prisustvovati naši zvaničnici, imaćemo sigurno i idućih mjeseci. Jer bliže se izbori. Otvaraće se zgrade i one koje su možda završene prethodnih godina. Ali sve čeka pogodan trenutak. A izbori su najpogodniji. 

I upravo zbog takve politike pojedina mjesta u BiH danas izgledaju kao da se rat završio prije deceniju, možda i manje, a ne prije 30 godina. I imaćemo takvvu sliku i dalje jer nema nade da će se išta u ovoj zemlji promijeniti. Bar ne za našeg života. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.