Bezbjednost radnika

 Anita Janković Rečević
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Bezbjednost radnika

Život, zdravlje i očuvanje sposobnosti radnika trebalo bi da budu prioritet svakog poslodavca jer bez zdravog i jakog radnika nema profita, ali ni privrednog razvoja društva.

Bezbjedno radno mjesto ne smije biti pojam koji se provlači samo u zakonima zaštite na radu, ono mora biti obaveza svakog poslodavca i radnika. 

Rješavanju tog pitanja posebnu pažnju treba da posvete preduzeća u oblasti šumarstva, građevinarstva, elektro i hemijske industrije, najrizičnijim granama privrede u kojima su životi zaposlenih zbog težine i opasnosti posla skoro svakodnevno na kocki.

Dobra zaštita na radu ne smije da se gleda kao bespotreban trošak jer, osim što povećava produktivnost i konkurentnost poslodavaca, indirektno smanjuje i broj radnika na bolovanju i troškove liječenja. Samo zdrav radnik je koristan sebi, svojoj porodici i na kraju društvu, jer je duže radno aktivan i doprinosi prosperitetu zajednice.

Međutim, zbog loše zaštite na radu, ali i zle sudbine samo u ovoj godini u Srpskoj je smrtno stradalo osam radnika, dok je njih oko 60 teško povrijeđeno. Tokom 2021. godine život je izgubilo 15 radnika, a godinu ranije njih sedam.

Ovi brojevi su i više nego alarmantni jer i jedan život izgubljen na radnom  mjestu je previše, a kamoli 30, koliko se ugasilo za te tri godine.

Analize inspekcije pokazuju da su najčešći razlozi povreda na radnom mjestu neprimjenjivanje mjera zaštite, nesprovođenje preventive i nedovoljna obuka radnika. Takođe, zbog manjka kadra na tržištu rada poslodavci često angažuju penzionere čije zdravstveno stanje nije odgovarajuće za obavljanje teških fizičkih poslova u šumi ili na gradilištu i zbog takvih okolnosti životi tih radnika posebno su ugroženi. Kada se tome doda da preduzeća ne žele da izdvoje novac za adekvatnu opremu i obuku zaposlenih, tragedija je gotovo pa neizbježna.

Iako su radnici svjesni svojih prava, koja su u Srpskoj samo mrtvo slovo na papiru, teška socijalna situacija i briga za egzistenciju tjeraju ih da postaju saučesnici poslodavaca koji ne poštuju mjere zaštite na radu. A to mora hitno da se mijenja. Jer dokle god zaposleni ostaju nijemi na svako kršenje svojih prava, pomaka neće biti. Nesreće će se dešavati kao i do sada, a još juče je to moralo stati.

Smrt dvadesettrogodišnjeg mladića u Tesliću, koji je život izgubio sredinom sedmice jer se na njega obrušila veća količina drva na radnom mjestu, mora biti alarm u glavama radnika da konačno pokažu zube i glasno se bore za bezbjedna radna mjesta.   

Poslodavci koji ne poštuju i ne čuvaju živote radnika ne smiju ostati nekažnjeni ni od strane radnika, ni od strane države.     

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.