A šta da je obrnuto?

BiH je duboko podijeljena zemlja i to ne samo međuentitetskom linijom iz Dejtona već zbog svih onih usijanih glava koje još žive u prošlom vijeku i ne prestaju da siju mržnju gdje god nogom stanu.

To niko ne može da demantuje. To se vidi. To, naprasno, izbija iz ljudi koji su prihvatili te vizije i manire i u ovom novom dobu koje živimo. Ono što je u svijet otišlo iz sarajevske "Skenderije" je tek obris onoga što pojedinci žive svakog dana.

Srpska je na meti jer postoji. Tako je i sa Srbijom. Makar ne uradile ništa, krive su jer postoje, dok oni s druge strane misle da mogu da ih do mile volje napadaju, prozivaju, gaze jer im se, eto, može. A šta da je bilo obrnuto?

Šta bi bilo da je u Banjaluci ili Beogradu izviždana himna BiH, iako je i ona nametnuta u ovom pokušaju projekta od države i bez ijedne riječi koja bi probudila neku emociju u čovjeku dok je barem sluša? Šta bi bilo da su se u banjalučkim i beogradskim dvoranama zavijorile zastave pod kojima je srpska vojska branila vjekovna ognjišta, a koje danas na drugoj strane bude nelagodu?

Šta bi bilo da je prvi ustao neki ministar srpskih korijena i poručio da se neće izviniti BiH zbog sramnog skandiranja jer u tome ne vidi ništa loše i sve to povezao sa krvavim devedesetim godinama? Pa dokle više?

Elmedin Konaković, sadašnji ministar i nekadašnji košarkaš, je poslije utakmice između BiH i Srbije otvoreno rekao ono što misli veliki dio pripadnika naroda kojeg predstavlja u BiH. Nažalost, previše je onih koji pominju samo bol majki Srebrenice, a plešu uz jecaje srpskih duž Podrinja. Crvenog od preklanih vratova. Nemojte više ako znate i za Boga i za Alaha.

Dokle ćete držati ovu zemlju na rubu ambisa? Dokle ćete živjeti nemoguće snove? Dokle ćete gaziti po svima samo da biste uzdigli svoje? Dokle ćete bacati otrov na sve živo što s obje strane Drine pokušava da nekako živi i od rada, truda i znoja podiže nove generacije, s vjerom da im nikada neće kraj glave proći metak ili sijevnuti granata?

Svaki novi dan pokazuje koliko je BiH neuspjela kao zajednica iako u njoj ima dobrih komšija koji se krste na ovaj ili onaj način te klanjaju kako im vjera nalaže.

Ali dok ti i takvi gledaju kako da zaštite porodice od zle krvi, oni drugi iznova bude duhove prošlosti, glumeći vječite žrtve. Iako znaju šta su radili oni koji su s njima bili rame uz rame u rovu ili na frontu. Iako znaju da su nečije marionete dok ih ti isti ne puste niz vodu i da bi bilo bolje da rade za bolje sutra svih onih koji su još pod ovim dijelom neba, ali...

Ovih dana vratio se na scenu i Naser Orić i u jednoj od rečenica rekao sve. Ona glasi: "Oslobođen sam svih optužbi u Hagu". Sasvim dovoljno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.