9. januar
Republika Srpska, rođena u miru, krvlju odbranjena, proslavlja 33. rođendan. Iako nastala iz čiste ljubavi i potrebe srpskog naroda da ima svoje parče zemlje, svoju sigurnu luku, svoj dom, iz dana u dan nam to samoprozvani visoki predstavnici, kojekakvi ambasadori, a počesto i komšije s druge strane entitetske linije spočitavaju.
Osporavaju njen nastanak, smeta im 9. januar, Dan Republike, smeta im kao i obično sve što je srpsko. Smeta im toliko da počesto iznose prijedloge da se rođendan naše Republike slavi nekog drugog datuma, jer na dan kada je rođena, pravoslavni hrišćani proslavljaju Svetog Stefana.
Zamislite da vam neko zabrani da slavite rođendan onog datuma kada ste rođeni, da slavite neki drugi dan, jer eto taj kada vam je rođendan se nekome ne sviđa!
A sve ove godine Srpska slavi želeći mir i samo mir, a ne ratove, težeći napretku i blagostanju za sve njene stanovnike bez obzira na vjersku, nacionalnu i bilo koju drugu pripadnost, jer pod njenom zastavom ima i oduvijek je bilo mjesta za sve spremne na mir, rad, napredak i zajedništvo. I dok na nju vječito sipaju drvlje i kamenje, upiru prstom u njene čelnike, vode montirane procese protiv njenog predsjednika, Srpska traži samo jedno, da se poštuje ono što je zapisano u Dejtonu. Ni manje ni više od toga.
Nikada na ovim prostorima nije bilo lako. Nije ni danas. Živimo u miru i slobodi za koju su živote dali mnogi sinovi, očevi, kumovi i rođaci. Posljednji rat u kome je Srpska branila život, odnio je mnogo.
Proliveno je previše krvi da bismo danas olako sagnuli glavu pred kojekakvim idejama onih koji "najbolje" znaju šta bi, kada i kako Republika Srpska trebalo da slavi.
Nisu njeni sinovi ginuli da bi danas njihova djeca strahovala od govora mržnje, prijetnji pa i zveckanja oružjem s neke druge strane. Mnogo je onih koji riječ rat olako izgovaraju. Takvima ništa nije sveto. Ali to su oni, a mi znamo ko smo, šta smo i šta slavimo.
Ne možemo i ne smijemo da zaboravimo sve one koji su za Srpsku dali ono najvrednije što su imali, svoj život. Njima smo dužni, sve dok dišemo.
Zbog svega toga ne smijemo dozvoliti da naša djeca ne znaju istinu, da ne znaju kada je nastala njihova zemlja, da ne znaju da su njihovi preci u rat išli jer su morali da brane ognjišta da bi oni danas imali bezbrižnije djetinjstvo, a ne zato što su taj rat željeli.
Trebalo bi da znaju da je Republika svetinja koja se poštuje čuva i brani, ma kolika sila je napadala, jer Srpska je za vječnost stvorena!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
