Život u Krajini s Dalmacijom u srcu
Srbi iz Dalmacije koji su sklonište od rata pronašli u Banjaluci okupljeni su u Zavičajnom klubu “Dalmacija”, u kojem čuvaju uspomene i sjećanja na rodni kraj.
Mnogi su u gradu na Vrbasu ostali, stvorili porodice i našli zaposlenje. Djeci pričaju o ljepotama Karinskog mora i uče ih dalmatinskim običajima, da bi korijene sačuvali od zaborava. Zavičajni klub broji oko 100 članova, a njegov predsjednik Milan Jokić porijeklom je iz Islama Grčkog, mjestašca u Ravnim Kotarima, između Zadra i Benkovca. U Banjaluku se doselio 1997.
- Prije četiri godine osnovali smo naš kutak. Cilj je da Banjalučanima prikažemo dalmatinsku tradiciju, da i oni nauče da igraju briškulu i trešetu - rekao je Jokić.
Na imanjima u Dalmaciji članovi kluba proizvode vino, maslinovo ulje, lozovaču, pršutu i smokve, a kupce imaju u Krajini.
- U našem klubu možete kupiti ribu iz Karinskog mora, lovorov list i ruzmarin. Pravimo travaricu sa mediteranskim travama, pelinom, majčinom dušicom i imelom - objašnjava Jokić.
U Banjaluci je pronašao ljubav i prijatelje, ali uvijek će mu nedostajati Velebit i miris mora. Kako kaže, Banjalučane je najviše oduševila nedavno održana “Pužijada”, koju su organizovali u klubu.
- Puževi su u Dalmaciji uobičajen obrok. Pripremili smo ih na naš način i poslužili uz maslinovo ulje i so. Neki posjetioci nisu htjeli ni da ih probaju, dok su drugi uživali u specijalitetu - rekao je Jokić.
Dodaje da izbjegava lokalizme, ali mu se često omakne, pa za viljušku kaže “pinjur”, a “katriga” umjesto stolica. Banjalučanima objašnjava da je u Dalmaciji “balancan” patlidžan, a “pamidore” paradajz.
Petar Baljak je u Zadru živio do 1991, a sada u Banjaluci radi kao ugostitelj. Za “Glas Srpske” kaže da je ovdje našao ljude slične Dalmatincima. U šali priča da se asimilovao, ali da ga odaje dalmatinski naglasak.
- Najviše mi nedostaju babine i djedove divenice i pećenice, koje sam jeo kao dječak u Brgudu kod Zadra. Često posjećujem zavičaj i svaki put po povratku ponesem dva, tri paketa čuvenog karinskog kamena, kojim oblažem vikendicu u Krajini. Tako se borim protiv nostalgije - rekao je Baljak.
Dragan Mizdrak iz Strmice kod Knina, sa tromeđe Dalmacije, Like i Bosne, kaže da je dio Mizdraka ovdje došao 1995. nakon “Oluje”.
- Osnovna razlika između Knina i Banjaluke je u klimi i karakteru ljudi. Ostalo je slično, jer je to sve srpska zemlja - dodaje Mizdrak.
Siniša Bjelobrk, takođe iz Knina, kaže da su Krajišnici i Dalmatinci sličnog mentaliteta i da se ovdje osjeća kao kod kuće.
- Ipak zauvijek će mi nedostajati izvor Cetine i bura sa Dinare - nostalgično je rekao Bjelobrk.
“Koji je post?”
Milan Jokić kaže da je morska riba Dalmatincima sastavni dio svakodnevne trpeze, što je kontinentalcima pomalo čudno.
- Kad kupim ribu, prodavačice me pitaju koji je post, a nama je to uobičajen obrok - kroz smijeh je ispričao Jokić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
