Žene koje su ostavile traga u istoriji čovječanstva (8)

Zatočeništvo i pogubljenje Meri

Poslije devetnaest godina zatvora, Meri je, zbog pretpostavljenog učestvovanja u babingtonskoj zavjeri, čiji je cilj bio zbacivanje Elizabete, osuđena za veleizdaju i 8. februara 1587. pogubljena odrubljivanjem glave

Poslije gubitka te podrške zbog francuskih unutrašnjih problema sa Hugenotima i smrti njenog supruga, Meri i sama upada u probleme sa nadirućim protestantizmom u Škotskoj. Godine 1560. Škoti su prisiljeni da sa Englezima sklope Sporazum iz Edinburga, prema kojem su francuske trupe dužne da se povuku iz Škotske. Meri Prva nikada nije htjela da ratifikuje, niti prihvatiti ovaj sporazum.

Elizabeta je uvrijedila Meri predloživši joj Roberta Dadlija, vlastitog bivšeg prosca, kao mogućeg muža. Neiskusna Meri je zatim počinila još jednu u nizu grešaka koje su je odvele u propast: sklopila je brak sa svojim rođakom Henrikom Stjuartom, koji je i sam držao pravo na engleski tron. Meri se Henrika ubrzo zasitila i odlučila je da se  oslobodi njegovih prohtjeva. Henrik je ubijen pod sumnjivim okolnostima, od strane grupe koju je predvodio Yejms Hepburn.

Osuda za veleizdaju

Meri se nedugo poslije Henrikove smrti preudala, za četvrtog supruga, izabravši upravo Hepburna. Sama Elizabeta je pismima kudila svoju rođaku zbog ove odluke.

Suočena sa protestantskom pobunom, Meri je 19. maja 1568. godine prisiljena da pobjegne u Englesku, gdje se nadala rođakinom gostoprimstvu. Škotski lordovi su je natjerali na abdikaciju u korist svog jednogodišnjeg sina Jakova.

Elizabeta je instinktivno prvo poželjela da pomogne Meri da povrati tron, ali je odustala od tih namjera poslije konsultacija sa Parlamentom. Umjesto da je vrate u Škotsku ili Francusku, obje katoličke i neprijateljske države Engleske, Elizabeta je odlučila da igra na sigurnu kartu; uhapsila je Meri kada je ova  prešla granicu njenog kraljevstva.

Za vrijeme svog zatočeništva u Engleskoj Meri je premještana po raznim zamkovima. Jedno vrijeme odsjedala je samo sedamdeset kilometara daleko od Elizabete, ali to je najviše što joj se ikada približila; Meri i Elizabeta se nisu nikada srele.

Poslije neslaganja oko pitanja treba li Meri suditi za ubistvo Henrika Stjuarta, odlučeno je da će biti sprovedeno samo ispitivanje. Ono je održavano od oktobra 1568. do januara 1569. godine. Na ispitivanje su uticale političke pogodnosti, ali Elizabeta nije željela da osudi Meri zbog ubistva. Ispitivanje se baziralo na Merinim ličnim dokumentima pronađenim u Edinburgu, između ostalog, uključujući njenih osam pisama upućenih Hepburnu, za koje se danas vjeruje da su lažna.

Godine 1570. Šarl Deveti Francuski je pregovarao sa Elizabetom i pokušao da je uvjeri da pomogne Meri da vrati škotsku krunu. Kao preduslov Elizabeta je tražila da Meri ratifikuje Sporazum iz Edinburga, kojim bi Elizabetu priznala za zakonitu englesku kraljicu i odrekla se svojih zahtjeva za tron. Meri je to opet odbila, ali su pregovori nastavljeni. Zavjera, čiji je cilj bilo ujedinjenje Meri i Tomasa Hauarda, četvrtog vojvode od Norfolka, u bračnu uniju, natjerala je Elizabetu da prekine pregovore sa Šarlom Devetim, a Parlament je 1572. godine izglasao zakon kojim se Meri oduzima pravo na tron. Elizabeta je otišla do te mjere da je 1584. godine zatražila da se potpiše dokument koji bi spriječio svakoga da profitira od njenog ubistva. Iako taj dokument nije nikada ozakonjen, potpisale su ga stotine ljudi, uključujući i samu Meri.

Poslije devetnaest godina zatvora, Meri je, zbog pretpostavljenog učestvovanja  u babingtonskoj zavjeri, čiji je cilj bio zbacivanje Elizabete, osuđena za veleizdaju i 8. februara 1587. pogubljena nestručnim odrubljivanjem glave. Godine 1569. Elizabeta se suočila sa katoličkom pobunom u Irskoj, koju je podstakao i papa. Pobunjenici su željeli da od Irske naprave bazu koja bi Špancima pružila podršku u napadu na Englesku. 

Pobuna i zavjera

Pobunu je uspješno savladala i uprkos njoj nije započela proganjanja katolika, već je i dalje nastavila sa tolerantnom politikom, iako nije prezala od upotrebe sile kada je to bilo potrebno. Naredila je da se prema Ircima, “tom nepristojnom i varvarskom narodu”, odnosi na isti način kao i prema Englezima.

Engleski brodovi su tokom 1569. dolazili u sukob sa španskim brodovima, pri čemu je bilo gubitaka na obje strane. Suprug pokojne kraljice Meri Prve, španski kralj Filip Drugi i Elizabetin zet, koji ju je bio svojevremeno spasio iz zatvora, pokrenuo je 1567. vojnu kampanju kako bi suzbio protestantsku pobunu u Holandiji. Iz tih razloga nije bio u mogućnosti da odmah krene u rat protiv Engleske. Za taj poduhvat se pripremao tako što je u Engleskoj organizovao zavjeru protiv Elizabete, koja je na vrijeme otkrivena i nepravedno pripisana Meri Prvoj  Škotskoj.

 (Nastaviće se)

 Nepodnošljivi teret

Meri je postajala teret koji Elizabeta nije mogla, a ni htjela da podnosi. Tokom godina umiješala se u nekoliko zavjera čiji je cilj bio ubistvo Elizabete, dizanje katoličkog ustanka i preuzimanje engleske krune uz pomoć Francuske i Španije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.