Žene koje su ostavile traga u istoriji čovječanstva (14)

Misija Jovanke Orleanke

Već 1428. godine, kako će to kasnije na suđenju izjaviti,  dobila je božji poziv da pomogne francuskom zapovjedniku Robertu Badrikuru i francuskom dofenu (regentu) Šarlu VII Pobjedniku u bici kod Vakulera

Što je duže boravila na vlasti, Indira Gandi je sve više mnoge aspekte javnog života u Indiji stavljala pod svoj strogi nadzor. Mnogi su u tim njenim potezima vidjeli uticaj njenog politički neiskusnog mlađeg sina Sanyaja, kome se Indira sve više obraćala za pomoć. Nadajući se kako će tako pokazati javnu podršku svom režimu, organizovala je u martu 1977. godine opšte izbore. Međutim ne samo da poslije proglašavanja izbornih rezultata više nije bila premijerka, već nije izabrana ni za zastupnicu u indijski parlament. Na izborima u maju 1980. Indira je priredila spektakularni povratak i oformila većinsku vladu. Poslije Sanyajeve pogibije u avionskoj nesreći iste godine u junu, počela se sve više oslanjati na svog starijeg sina Rayiva Gandija, vidjevši u njemu svog nasljednika. Po gušenju pobune Sika 31. oktobra 1984, smrtno ju je ranio Sik koji je bio pripadnik garde zadužene za njenu sigurnost. Potom je Rayiv Gandi obavljao dužnost premijera do 1989. godine. On je ubijen u jeku predizborne trke u Madrasu 21. maja 1991. godine. 

Božiji poziv

Vratimo se još malo unazad kako bismo saznali o još jednoj ženi o koje se i danas priča. To je Jovanka Orleanka koja je  rođena u malom šampanjskom selu Domremiju (danas Domremi la Pisel) 4. januara 1412, a umrla (spaljena) u Ruanu 30. maja 1431.

Selo Domremi se tada nalazilo pod vlašću vojvode Burgundije u zajednici sa Englezima.

Poticala je iz vrlo siromašne porodice. Majka je bila domaćica, a otac joj je bio sitni seoski zemljoposjednik, koji se jedino bavio zemljoradnjom. Imala je još dva brata i dvije sestre koji su umrli veoma mladi. Roditelje je izgubila po osvajanju Domremija od strane Engleza. Brigu o njoj je tada poveo njen ujak i njegova žena koji su bili nešto bogatiji.

Kao mlada devojka bila je pastirka i svakoga dana je tražila da je njeni staratelji vode u crkvu da se ispovijeda. Jovanka Orleanka nikada nije naučila da čita i piše. Bila je siromašno odjevena, a oni koji su je poznavali su govorili da bi po cijeli dan provodila po planini čuvajući stado i pjevušeći pjesme.

Bilo joj je 13. godina kada je čula prve nebeske glasove koji su joj poručivali da dođe u crkvu i da se pomoli jer će otada početi njena božja misija. To je nesumnjivo za nju predstavljalo nekakvo predskazanje i neki božji zadatak koji je bio povjeren njoj. Već 1428. godine, kako će to kasnije na suđenju izjaviti dobila je božji poziv da pomogne francuskom zapovjedniku Robertu Badrikuru i francuskom dofenu (regentu) Šarlu VII Pobjedniku u bici kod Vakulera. To je mjestašce koje se svega nekoliko kilometara nalazilo od njenog sela. Orleanka je poletjela pravo u srž bitke, odjevena u bijednu pastirsku nošnju, a zapovjednik ju je odmah vratio natrag.

U međuvremenu, situacija za dofena Šarla i njegove feudalce se drastično pogoršavala. Englezi su zauzeli Orlean 12. oktobra 1428, približavajući se Šinonu, gdje se nalazilo središte dofenove rezidencije. Orleanka ponovo napušta svoje selo 1429. i ponovo odlazi u Vakuleru. Francuski zapovednik je ponovo pokušao da je udalji. Orleanka je izjavila da je Bog nju poslao da pomogne Francuzima da otjeraju Engleze, da se Šarlu VII Pobjedniku stavi kraljevska kruna i da se zatim ona povlači. Ona je Badrikuru rekla:

“Ja ne znam da jašem. Ne znam ni da se borim. Bog je onaj koji će me voditi i pomoći mi.”

Priprema za rat

I pored sve većeg ismijavanja od strane Francuza, Orleanka je ostala u gradu. Zatim je počela da traži prestolonasljednika jer mu je po božjim zapovijestima ona morala pomoći u ratu protiv Engleza.

Poručila je da će doći da razgovara sa prestolonasljednikom Šarlom. Našla ga je u Šinonu. Kada je dofen čuo za njen dolazak, stavio ju je na probu. Preobukao se u bijednog građanina, a postavio svog najboljeg saradnika da bude prestolonasljednik. Orleanka ga je odmah našla i poklonila mu se do zemlje.

Stanje u Stogodišnjem ratu na početku avantura Jovanke Orleanke. Pariz je predstavljen kao tačka na teritoriji koju su kontrolisali Englezi i Burgundci. Rems je sjeveroistočno.

Orleanka je primljena na razgovor kod dofena i uspjela je da tog slabašnog regenta natjera na akciju za istjerivanje Engleza iz Francuske. Da bi francuska aristokratija bila sigurno da je Orleanka devica, kako se u pismima predstavljala, poslala ju je u Poatje gdje su je pregledali veći broj francuskih ljekara i opatica ne bi li ustanovili da li je djevica ili ne. Kada je utvrđeno da je zaista djevica, vraća se u Šinonu i priprema se za rat.

(Nastaviće se)

Loše mišljenje

Na noćnoj večeri u zamku feudalca Tremoja, svi su negativno mislili o dofenovoj zaštitnici. Smatrali su da je engleski špijun, da je vještica i čarobnica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.