ŽENA U ISTORIJI EVROPE - Bjekstvo obespravljenih žena iz kućnog zatvora

Gizela Bok
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: ŽENA U ISTORIJI EVROPE - Bjekstvo obespravljenih žena iz kućnog zatvora

Ženski pokret XIX i ranog XX vijeka bio je pokret žena i težio je promjeni rodnih odnosa, poboljšavanjem položaja žena u svakom smislu, kako u odnosu na njihovu dotadašnju situaciju, tako i u odnosu na muškarce.

Pokret nije nastao samo - i možda ne u tolikoj mjeri - kao provala jednog potpuno degradiranog pola iz svog "kućnog zatvora", već i kao posljedica "proširivanja njihove sfere" koja se u XIX veku raskrilila

*****************************

Klasični ženski pokret XIX i ranog XX veka bio je pokret žena (iako ne svih žena, a uključivao je i neke muškarce) za žene. Težio je fundamentalnoj promeni rodnih odnosa, i to poboljšavanjem položaja žena u ekonomskom, socijalnom, političkom i kulturnom smislu, kako u odnosu na njihovu dotadašnju situaciju, tako i u odnosu na muškarce. Njegov cilj nije bilo izjednačavanje uloga niti zamena uloga, već oslobađanje od biološkim polom uslovljene potčinjenosti.

On nije isticao individualizam u smislu individu absolu, već individualnost u smislu samootkrivanja, postajanja subjektom i - kako se često govorilo - autonomije. Njegov model nije bio život muškaraca, pogotovo što takva autonomija nije bila realnost ni za većinu muškaraca. Tu se mnogo više radilo o samounapređivanju kroz slobodan razvoj sopstvenih snaga i ukidanje ograničenja koja su im postavili tradicija i pravo. Ženski pokret bio je socijalni pokret iz više razloga: zato što se bavio "socijalnim pitanjem" pauperizma, jer je i "žensko pitanje" razumevao kao socijalno pitanje i jer je - kao i drugi socijalni pokreti toga vremena bio organizovan u formi "pokreta".

Revolucije i promjene

To što je u drugoj polovini XIX veka staru Querelle des sexes prihvatio organizovani i narastajući pokret bila je istorijska novina. Iako je ovaj pokret težio fundamentalnoj promeni i bio inspirisan revolucijama od 1776. i 1789, kako u procesu svoga nastanka, tako i u nadi u ostvarivost promene, on nije bio niti se smatrao revolucionarnim.

Ženama je s jedne strane - i na osnovu njihovog rodom uslovljenog položaja - nedostajala moć da se bore za revoluciju u svojoj stvari, a s druge, iz doba revolucija su naučile da su im one, doduše, mogle trenutno otvoriti nove prostore delovanja, ali ne i garantovati trajno bolji i ravnopravan položaj, već često upravo suprotno: nije se samo velika Francuska revolucija završila zabranom političkog udruživanja žena, već i četrdesetosmaške revolucije u Francuskoj, Austriji i mnogim nemačkim saveznim državama.

Ili, rečima Dženi de Erikur iz 1860. upućenih Prudonu: "Žena je kao narod: ona ne želi ništa više da zna o vašim revolucijama koje su nas uništile zarad nekolicine slavohlepnih brbljivaca. Ona želi slobodu i jednakost za sve žene i muškarce ili će se pobrinuti da ih niko nema."

Ženski pokret nije nastao samo - i možda ne u tolikoj meri - kao provala jednog potpuno degradiranog pola iz svog "kućnog zatvora", već i kao posledica "proširivanja njihove sfere" koja se u XIX veku raskrilila, a žene je, često teško i malim koracima, osvojile. Holanđanka Eliza van Kalkar je 1884. to ovako opisala: "Definicija reči ženski proširuje se iz dana u dan i kada društvo okleva da nam da ono što je naše pravo, naše se žene udružuju i za sebe stvaraju organizacije slične onima iz kojih su isključene." Pokret je bio nošen sve većim zahtevima i svešću o "relativnoj deprivaciji", bilo u poređenju sa muškarcima današnjice ili ženama iz prošlih vremena: neke su smatrale da je ranije bilo manje prostora za delovanje, dok su druge prošlost radije gledale u ružičastom svetlu. Istorijske konstrukcije kojima je ženski pokret davao legitimitet svojim težnjama bile su raznovrsne. Džon Stjuart i Herijet Tejlor Mil, kao i mnogi drugi, prizivali su svagdašnji i trajni muški despotizam, kojem napredna i prosvećena moderna treba konačno da učini kraj...

Robovi i robovlasnici

... Svi ženski pokreti delovali su i reagovali u svom nacionalnom kontekstu, pogotovo u fazama nacionalne demokratizacije i kada se radilo o pravnom položaju i političkoj participaciji, ali i u vezi sa kolonijalizmom i imperijalizmom. To je značajnom broju žena svih slojeva - nekada Španjolkama, u XIX veku naročito Britankama, a od početka XX veka i Nemicama - pružilo mogućnost da prošire svoj verski ili svetovni krug delovanja ili čak da se osamostale izvan Evrope; jedne su pokušavale da poboljšaju položaj indigenih žena, dok su druge učestvovale u njihovom podjarmljivanju, a gde je bilo ropstva, među robovlasnicima su ponekad bile i žene. I feministkinje su neretko koristile snishodljivi vokabular, prema kojem su indigene žene važile za zaostale i morale biti "podignute" na nivo evropske civilizacije. U britanskom ženskom pokretu vladalo je nejedinstvo oko irskog home rulea. Irkinje su, opet, imale konflikt prioriteta između nacionalnog oslobođenja i oslobođenja žene. Austrijski, češki i mađarski ženski pokreti bili su tesno isprepleteni pitanjem narodnosti u Habzburškoj monarhiji.

Ženski pokreti su značajan deo svoje energije morali da troše na prevazilaženje različitih lojalnosti i razmimoilaženja, koji su proizlazili iz proste činjenice da žene nisu činile posebnu društvenu grupu, već su bile (i jesu i dalje) prisutne u svim društvenim grupama. To je jednom organizovanom "pokretu" - na nacionalnom, ali pre svega na lokalnom nivou - bilo potrebno u prvom redu kako bi formulisao zajedničke interese ženskog pola i razvio svest o tome; pri tome su različite struje međusobno bile često bliže nego što je javna polemika oko suprotstavljenih lojalnosti mogla da uveri. Do stvaranja trajno organizovanog ženskog pokreta širom Evrope dolazi šezdesetih godina XIX veka, kada je u mnogo sredina došlo do liberalizacije političkog života, te su ove dve pojave od početka uticale jedna na drugu. Britanske žene okupile su se oko 1858. godine osnovanog English Woman`s Journala. U Nemačkoj je 1865. formirano Opšte nemačko žensko društvo, pri čijem je osnivanju (gost je bio i August Bebel) još uvek otvoreno bilo pitanje da li bi članovi mogli biti i muškarci; potom su se žene ipak oslonile na "samopomoć".

(Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.