Foto: VERSKE SEKTE - Evangelistička crkva - Evangelisti vjernici nacistički saradnici
Početkom 1947. godine Edgar Pop pokrenuo akciju povezivanja evangelističkih crkava u Hrvatskoj. Te godine sazvao je skupštinu Evangelističke crkve u Zagrebu, po novoj izbornoj proceduri, koja mu je omogućila da bivši saradnici okupatora dođu na čelo sekte.
Edgar Pop evangelista bio je domobranski satnik u Pavelićevoj vojsci. Sarajevski pastor Karlo Ham bio je gaulajter Nijemaca u Bosni, kao i župnik Julijus Špeling, bio je istaknuti nacista u Sremskoj Mitrovici
Evangelistička luteranska augzburška veroispovest pojavljuje se u vreme reformacije u nemačkoj, u XVI veku. Odatle se širi i u ostale zemlje Evrope, pa i u Slovačku, Mađarsku i Srbiju. Evangelističku veroispovest širili su, uglavnom, pripadnici nacionalnih manjina, u prvom redu Nemci, Mađari i Slovaci. Za vreme austrougarske vladavine Vojvodinom, mađarska vlada je nastojala da mađarizira lokalno stanovništvo, pa je stvorila i mađarsku evangelističku biskupiju sa sedištem u Pešti. Posle Prvog svetskog rata, 1919. godine, dolazi do stvaranja Slovačke evangelističke crkve, a kasnije je stvorena i Nemačka evangelistička crkva, koja se zbog saradnje sa okupatorom u Drugom svetskom ratu, vremenom, znatno redukovala. U periodu između dva svetska rata delovale su dve evangelističke crkve: Nemačka sa sedištem u Zagrebu i Slovačka sa sedištem u Bačkom Petrovcu.
Interesantno je napomenuti da je pre Drugog svetskog rata, Slovenačka evangelistička crkva u Prekomurju, sa sedištem u Murskoj Soboti, bila vezana za Grac, a evangelističke opštine u Mariboru, Ljubljani i Celju su bile vezane za Nemačku evangelističku crkvu, sa sedištem u Zagrebu. Na čelu te crkve je bio biskup dr Filip Pop, poreklom Nemac, koji je od te verske zajednice napravio, praktično, ekspozituru Gestapoa.
Nemačka evangelistička crkva imala je u to vreme 70 matičnih crkvenih opština, sa po jednim župnikom i oko 40 filijalnih opština sa laikom - župnikom. Više crkvenih opština sačinjavalo je Seniorat, na čijem se čelu nalazio senior, a postojala je i savetodavna funkcija opštinskog inspektora i senioralnog inspektora.
Nemci su jako pomagali školovanje svešteničkih kadrova za tu crkvu u Nemačkoj i Švajcarskoj, pa je za vreme okupacije veliki broj sveštenika Evangelističke crkve zauzimao važne funkcije u nacističkim organizacijama (Kulturbund, folksgupe, itd.) Tako je Edgar Pop, sin Filipa Popa, kao senior Hrvatsko - bosansko - hercegovačke evangelističke crkve bio domobranski satnik u Pavelićevoj vojsci. Sarajevski pastor Karlo Ham bio je gaulajter Nemaca u Bosni, sveštenik Edgar Valter iz Podravske Slatine, kao i župnik Julijus Špeling, bio je istaknuti nacista u Sremskoj Mitrovici, baš kao i župnik Has u Zemunu i propovednik Lahm u Šidskim Banovcima. Filip Pop bio je na direktnoj vezi sa ministrom oružanih snaga u NDH i sa Ravnateljstvom za javni red i sigurnost u Zagrebu.
Njegovom "zaslugom porušeni su mnogi pravoslavni hramovi u Slavoniji, Hrvatskoj i Bosni, i podsticana je šovinistička mržnja prema Srbima. Iako je Filipa Popa posle rata stigla zaslužena kazna (streljan je kao fašista i saradnik ustaša), ostaje nerazjašnjeno kako je i zbog čega 1947. godine vraćena konfiskovana imovina te verske zajednice u Zagrebu, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Osijeku, Kutini, Antunovcima, Vinkovačkom Novom Selu, Hrastovici i župni dvor u Zagrebu. Dok, primera radi, Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja nije sarađivala sa okupatorom, ni do dana današnjeg nije vraćen znatan deo nacionalizovane imovine!?
Godine 1946. Franjo Šoštarec je pristupio obnavljanju potpuno razbijenih mađarskih i nemačkih evangelističkih seniorata, a sebe je proglasio starešinom te crkve sa zvaničnom titulom superintedent ili nadzornik. Ta crkva je okupljala oko 17.000 vernika i imala svega tri sveštenika. Crkvene opštine te sekte postojale su u Kikindi, Vršcu, Beloj Crkvi, Zrenjaninu, Pančevu, Vološinovu, Starom Bečeju, Novom Sadu, Vrbasu, Somboru i Subotici. Pored njih postojale su i zajednice vernika bez crkvenih opština u Vojvodini, kao i manje grupe evangelista u Skoplju, Nišu i Boru.
Početkom 1947. godine, Edgar Pop pokrenuo je akciju povezivanja evangelističkih crkava u Hrvatskoj. U februaru te godine sazvao je skupštinu Evangelističke crkve u Zagrebu, po novoj izbornoj proceduri koja mu je omogućila da bivši saradnici okupatora dođu na čelo sekte, a on na dobro plaćeno mesto stalnog župnika. Posle toga, uspeo je da spoji zagrebačku sa riječkom evangelističkom opštinom i da ih stavi pod svoju vlast, ali mu to nije pošlo za rukom sa subotičkom opštinom, koju je čvrsto držao župnik Šoštarec, niti sa ljubljanskom evangelističkom opštinom.
Ali, Edgar Pop ne samo da je uspeo da povrati konfiskovanu imovinu crkve, već i da dobije najobilniju finansijsku pomoć iz inostranstva u odnosu na sve protestantske zajednice u prethodnoj Jugoslaviji. Razlog nije teško naslutiti.
Luteranska crkva je samo u istorijskom smislu reči hrišćanska sekta, u osnovi ona je denominacija i najbrojnija protestantska zajednica vernika u Nemačkoj i Skandinaviji, odakle je svoj uticaj proširila na čitav svet. Redovni oblik vlasti jeste Sinod, kojim rukovodi glavni nadglednik, ali u nekim zemljama luterani su zadržali i biskupe. Poput anglikanskih crkava, evangelističke crkve imaju konzervativan stav prema liturgiji, a propovedanje je središni element crkvene organizacije.
Za evionite se smatra da su prva hrišćanska sekta, odnosno jeres, koja je nastala u I veku nove ere, u centru judejstva. Budući da je i Isus bio Jevrejin te da je svoju misiju ostvarivao među "izabranim narodom", prirodno je da je novonastala hrišćanska crkva bila na udaru poštovaoca Starog zaveta. Kada je na Apostolskom savetu hrišćanske crkve, 51. godine nove ere, donesena odluka o ukidanju starozavetnog obrednog zakona, tom odlukom nisu bili zadovoljni neki Jevreji, koji su želeli da ostanu verni Mojsijevom obrednom zakonu, prihvatajući Hrista kao mesiju i proroka, te je tako nastala sekta "judejstvujućih hrišćana", odnosno evionita.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.