Foto: VARVARSTVO U IME HRISTOVO - Vjerska jednakost svih Južnih Slovena
Poslije izjave privremene vlade da prihvata ujedinjenje, moglo se reći da je vjerska ravnopravnost Srba, Hrvata i Slovenaca postala jedan od temelja nove države.
U Vatikan su odlazile deputacije katoličkog klera Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije da papi podnesu spomenice protiv ujedinjenja sa Srbijom. Ruski car Nikolaj II rekao da Rusija i Srbija imaju pravo da sačuvaju svoje zemlje
…Kad je Supilo u razgovoru sa Sazonovom, 27. februara 1915. godine, spomenuo da se katoličko pitanje može rešiti srpskim Konkordatom, koji predviđa upotrebu glagoljice i staroslovenskog jezika i tako ostvariti zbližavanje katolika i pravoslavaca. Sazonov je, po Supilovim rečima, planuo. "Konkordat, slovenska služba božja i sve te kombinacije nisu ništa dokle god se papa bude priznavao vrhovnom glavom crkve". Uzbuđen, Supilo je tražio objašnjenje za takav stav, koji je opisao kao "srednjovječna shvatanja i pogledi". Dobio ga je od kneza Jusupova, ličnosti bliske caru, koji je držanje Sazonova pripisao činjenici da su Hrvati i Slovenci katolici i da slušaju papu, ličnost lišenu svetovne vlasti i neprijateljski nastrojenu prema Rusiji i pravoslavlju. Supilo je smatrao da takav stav proističe iz straha za budućnost pravoslavlja.
U izjavama Sazonova odzvanjale su reči upozorenja Trubeckog, kao i njegovo iskustvo i poznavanje politike Kurije u prošlosti. S druge strane, želja Supila da se Konkordat primeni na Slovene pokazala se neodrživom, pošto je Vatikan odbio da ga primeni u Srbiji za vreme rata i tražio način da odloži njegovu ratifikaciju. Isto tako, Sazonov kao da je naslućivao da su tih dana polazile u Vatikan deputacije katoličkog klera Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije da papi podnesu spomenice protiv ujedinjenja sa Srbijom, kao i da je Trumbić pokušavao da preko Loazoa i Gregorija stupi u dodir sa Vatikanom. Sazonov je ubrzo saznao i za dolazak Škrivanića i Miloševića, donosilaca spomenica katoličkog klera, u Rim…
Najznačajnija uveravanja u pogledu ujedinjenja i vera došla su svakako od cara Nikolaja Drugog, u vreme značajnih političkih promena u Rusiji u leto i jesen 1916. godine. Položaj Sazonova bio je tada doveden u pitanje, a politika koju je vodio izložena oštroj kritici od strane njegovih protivnika. Reakcionarni krugovi na čelu sa Borisom Štirmerom, koji je naginjao zaključenju mira sa Centralnim silama, sticali su sve veći uticaj u zemlji, koja se zbog velikih žrtava i patnji nalazila u krizi. Sazonov je u julu podneo ostavku, a njegovo mesto zauzeo je Štirmer. U oktobru Spalajković je vodio dug razgovor sa Nikolajem II o političkim pitanjima od značaja za Rusiju, Srbiju i Saveznike uopšte. Spalajković je tvrdio da Rusija treba da pruži podršku programu ujedinjenja sa Jugoslovenima iz Monarhije. Na to je car odgovorio da Rusija i Srbija imaju pravo da sačuvaju svoje zemlje. "...Car raspitivao je o Hrvatima", pisao je Spalajković, "i rekao da vera ne može biti smetnja za ujedinjenje". Slično je govorio i o Slovencima, zaključio je Spalajković. Careve reči potvrdile su promenu u politici Rusije prema verskom pitanju i najavile nov pristup problemu jugoslovenskog ujedinjenja. Tako je okončana evolucija politike započeta u vreme zaključenja Konkordata. Time je još jedna smetnja ujedinjenju, izvor straha i nelagodnosti, sumnji i optužbi uklonjena. Cilj Pašićeve politike da Rusiju postepeno, bez potresa, privoli da izmeni stav prema ujedinjenju bio je postignut. Sa svoje strane, ruski državnici pokazali su da ideja slovenstva ima dovoljno duhovne i moralne snage da obuhvati ne samo pravoslavce već i Slovene-katolike iz Monarhije.
U jesen 1916. godine, umesto odgovora Deđuliju, Pašić je preduzeo korake da umiri Trumbića i članove Odbora, u pogledu verskog pitanja. U odgovoru na Trumbićevo pismo od 29. oktobra, Pašić je saopštio da odobrava njegov put u Rusiju, iako ga je upozorio da zbog promena u vladi trenutak za to nije najpovoljniji. Smatrao je za potrebno da Trumbića i drugove upozori na njihovo držanje u Rusiji: to je otkrilo njegovo neodobravanje stalne kritike politike ruske vlade i njegove, od strane pojedinih članova Odbora, za koju je smatrao da je nepotrebna i štetna. U Rusiji, upozorio je Pašić, "ne žele nikakvu agitaciju u javnom mnjenju ili po žurnalistici". Ruska vlada je spremna da pomogne ujedinjenje, ali ne želi da štampa na nju vrši pritisak.
Imajući na umu izjavu Nikolaja Drugog od 20. oktobra Spalajkoviću, Pašić je naglasio da Rusija želi snažnu slovensku državu i da svi koji odlaze tamo treba da traže da im ona pomogne "da se oslobode i ujedine sa Srbijom". U tom smislu trebalo je tvrditi da će "Slovenikatolici (Hrvati i Slovenci) ipak biti bolje sačuvani u slovenskoj državi nego u nemačkoj katoličkoj državi". Pašić je otvoreno upozorio Trumbića i Odbor da se uzdrže od nepotrebnog pritiska na Rusiju u trenutku osetljivom i presudnom za njene ratne napore. Sigurnost sa kojom je Pašić vodio ratni brod Srbije otkrivala je njegovo uverenje u podršku Rusije politici ujedinjenja, podršku koju on nije želio da izgubi ili za nju traži zamenu na drugoj strani. To je bilo prirodno, pošto je Rusija jedina od saveznika do tada podržala jugoslovensko ujedinjenje i liberalno rešenje verskog pitanja.
Deo odbora i Rusko-hrvatsko društvo "Juraj Križanić" u Moskvi podržavali su politiku koja je težila da Srbiju odvoji od Rusije. U tom slučaju Pašić bi bio prisiljen da traži podršku na drugoj strani, u Francuskoj i Engleskoj. S obzirom da su ove države uporno odbijale da podrže ujedinjenje i nastojale da monarhiju privole da izađe iz rata i ostane u celini, takva politika bila je apsurdna. To je Pašić jasno video.
Posle abdikacije Nikolaja II Romanova, Deđuli je izjavio da je njegovim padom "cijela Pašićeva zgrada srušena", i da se mora sam suočiti sa jugoslovenskim pitanjem. …Posle izjave privremene vlade da prihvata ujedinjenje, moglo se reći da je verska ravnopravnost Srba, Hrvata i Slovenaca postala jedan od temelja nove države.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.