VARVARSTVO U IME HRISTOVO - Srbi za ravnopravnost pravoslavnih i katolika

D. Živojinović, D. Lučić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: VARVARSTVO U IME HRISTOVO - Srbi za ravnopravnost pravoslavnih i katolika

Krfska konferencija otpočela sa radom 15. juna, a završila svoje rasprave 20. jula 1917. godine, objavljivanjem dokumenta poznatog kao Krfska deklaracija.

Stavovi većine članova srpske vlade i Odbora o vjerskom pitanju, bili su poznati odranije. Pred početak Konferencije oni su bili potvrđeni ili dopunjeni. Većina se otvoreno zalagala za ravnopravnost pravoslavne i katoličke vjere

*****************************************

Za razliku od Jugoslovenskog kluba, koji je versko pitanje ostavio po strani, a njegovo rešenje prepustio budućnosti, srpska vlada i Jugoslovenski odbor pristupili su njegovom razmatranju sa dužnom pažnjom i ozbiljnim namerama. Uslovi i mogućnosti, shvatanja i potrebe, omogućili su široko razmatranje toga pitanja. To je bilo prirodno. Od prvih dana rata pitanje katoličke vere izazivalo je primetnu nervozu u redovima jugoslovenske emigracije, i povremeno dovodilo do sukoba između srpske vlade i Jugoslovenskog odbora. Zadovoljavajuće rešenje verskog pitanja bilo je omogućeno odlukom srpske vlade i zahtevom srbijanske inteligencije, da verska ravnopravnost treba da predstavlja jedan od osnova buduće države.

 Ipak su pojedina pitanja i njihova rešenja izazvali poduže diskusije i zahtevali razjašnjenja, otkrivajući pri tome prave namere, strahovanja i želje pojedinaca. Razlike između članova Odbora i predstavnika Srbije bile su u toku diskusije primetne, iako su predložena rešenja naišla na odobravanje svih učesnika Krfske konferencije.

O vjerskim pitanjima

Konferencija je otpočela sa radom 15. juna, a završila svoje rasprave 20. jula 1917. godine, objavljivanjem dokumenta poznatog kao Krfska deklaracija. Za ovo vreme održane su 24 sednice, iako je bilo prekida u radu. Vladu Srbije u radu Konferencije zastupali su članovi vlade: N. Pašić, Lj. Davidović, M. Đuričić, V. Marinković, M. Drašković, M. Ninčić, V. Janković, M. Trifunović, S. Protić, Lj. Jovanović, B. Terzić i predsednik Narodne skupštine A. Nikolić. Odbor su predstavljali: A. Trumbić, B. Vošnjak, D. Vasiljević, H. Hinković, F. Potočnjak i D. Trinajestić. Na Konferenciji nije postojao utvrđen dnevni red, ali je diskusiji o verskom pitanju posvećeno više sednica.

Stavovi većine članova srpske vlade i Odbora o verskom pitanju, bili su poznati odranije. Pred početak Konferencije oni su bili potvrđeni ili dopunjeni. Većina se otvoreno zalagala za ravnopravnost pravoslavne i katoličke vere, dok je Potočnjak, iako privatno, podržavao ideju o ujedinjenju crkava. Trumbić se zalagao za versku ravnopravnost, a spominjala se i mogućnost da se Katolička crkva nacionalizuje. U razgovoru sa Jovanom Jovanovićem, u maju, Trumbić je ponovio ideju o slobodi veroispovesti, ali nije bio sklon da ona uključi Jevreje i muslimane. Član Odbora Ivo Deđuli uporno se zalagao za versku ravnopravnost i slobodu i tvrdio da se moraju poštovati osobenosti svih naroda, njihova tradicija i mentalitet. U tom slučaju, nije video smetnju ujedinjenju. Deđuli je takođe smatrao da srpska vlada treba da objavi pred Evropom svoju nameru da izmeni odredbu Ustava kojom se pravoslavlju osigurava položaj državne vere. Jugoslovenska akademska omladina, na čelu sa Dragutinom Gustinčićem, Petrom Krivokapićem, Slobodanom Kosićem, Pavlom Bastajićem i Nikolom Smodlakom, podržala je ideju ravnopravnosti vera. U njenom Programu za ujedinjenje Jugoslovena, pozivajući se na Skerlićev napis objavljen u "Zori", u više tačaka se govorilo o odnosu crkve i države i odnosima između vera. U tački 3. tražilo se da nova država bude zaštitnik svih vera i da bude iznad njih. Nijedna od veroispovesti ne sme se smatrati državnom ili unapređivati na račun druge. Verske zajednice, svaka za sebe, moraju da rešavaju svoje probleme, a uplitanje države dozvoljavalo bi se samo kad bi njeni interesi bili dovedeni u pitanje. U članu 5. tražilo se da sve vere propovedaju miroljubivost i toleranciju. Ovaj predlog bio je, u pojedinim zahtevima, neprihvatljiv kako za srpsku vladu tako i za Odbor.

U osnovnom pitanju - pitanju ravnopravnosti vera - pravoslavne i katoličke, postojalo je od početka, iako sa pojedinačnim primedbama, jednodušno stanovište svih učesnika. Na prvom sastanku, 15. juna, Pašić je odredio pravac i ton diskusiji, naglasivši da "sve vere treba da budu ravnopravne". Protić je podržao predlog da se Konferencija mora izjasniti o ravnopravnosti vera.

Vjere nisu državne

Na sednici od 18. juna Pašić je ponovio svoj predlog i dodao da sve vere moraju biti jednako zaštićene zakonom. Trumbić se javio prvi put za reč 18. juna i tom prilikom rekao da nije u pitanju samo versko pitanje, već i pitanje kulta, koje je od velikog značaja za spoljni svet. Trumbić se potom osvrnuo na položaj vera u Srbiji, pošto je Ustav predviđao da pravoslavlje bude državna vera, i tvrdio da vere ne mogu biti državne, bez obzira na njihovu ravnopravnost. To je bio zahtev, mada zaobilazno postavljen, da pravoslavlje ubuduće ne bude državna vera. Na istoj sednici, javljajući se ponovo za reč, Trumbić se zadržao na odredbi Ustava da vladar mora biti pravoslavne vere. Iako je to prihvatio kao de facto, izrazio je mišljenje da odredbu o tome ne treba unositi kao poseban član ustava.

Izjave Pašića i Trumbića otkrivale su različite pristupe verskom pitanju i postavljale problem drugih vera, ne samo pravoslavne i katoličke. Pašić se otvoreno zalagao za ravnopravnost svih vera, uključujući i muhamedansku, pa je tako otkrio svoju nameru i želju da njene pripadnike privuče Srbiji. Trumbić, međutim, nije bio za izjednačenje muslimana i Jevreja sa pravoslavcima i katolicima. U tom pitanju Pašić je imao prednost, s obzirom da Trumbić nije smeo otvoreno da iznese svoje mišljenje.

To je, u stvari, bio samo početak sitnih čarki između njih dvojice. Na sednici od 18. juna oni su nastavili da iznose i formiraju svoje poglede i predloge. Pašić je izjavio da prihvata zahtjev da pravoslavna vera ne bude državna, ali je naglasio da Pravoslavna crkva predstavlja deo nacionalne i političke strukture u Srbiji i da je kao takva odigrala značajnu ulogu u njenoj emancipaciji…

                                 ( Nastaviće se )

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.