Foto: VARVARSTVO U IME HRISTOVO - Kroz Jugoslaviju su htjeli pokatoličiti narode
Srpska vlada učinila sve da katolicima pruži garanciju za ravnopravnost u budućoj državi. Neki političari su tvrdili da će se Hrvati i Slovenci odvojiti od Vatikana zbog glagoljice i ženidbe sveštenstva.
Značajnu ulogu igrali oni koji su se zalagali za potpuno oslobođenje i ujedinjenje svih Jugoslovena. U završnom dokumentu govorilo se o potrebi stvaranja nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba na načelu narodnosti.
Neprijateljsko držanje katoličke hijerarhije u Engleskoj i Francuskoj potvrđivali su i srpski diplomati. Velimirović je tvrdio da kardinal Frensis Born, nadbiskup Vestminstera, nije voljan da pomogne Jugoslovenima. Slično je bilo i sa uglednim jezuitom Voganom, od koga je kraljica Natalija tražila da pomogne Srbiji. Na pitanje zašto nije želeo da se odazove njenoj molbi, Vogan je odgovorio: "MI JEZUITI NEMAMO ŠTA DA MISLIMO, NAŠA JE GLAVA U RIMU. Ne mešamo se u poslove koje ne razumemo".
Slično je bilo i sa kardinalom Ametom nadbiskupom pariskim, koji srpske sveštenike nije hteo da primi da im pomogne. To je navelo Velimirovića da zaključi da su "katolici protivni po uputstvu iz Vatikana našem ujedinjenju". Uprkos takvim postupcima hijerarhije, pojedini srpski diplomati bili su skloni da poveruju u njihovu dobronamernost. Među njima su bili Gavrilović i Jovanović. Prvi je tvrdio da "Vatikan nije protiv nas" i da se neće protiviti ujedinjenju, iako nije znao da objasni razloge. Jovanović je delio takvo mišljenje, ali je mislio da razloge treba tražiti u želji da "POKATOLIČI DEO NAŠEG NARODA, POKATOLIČI PRAVOSLAVLjE ILI BAR IZVRŠI UNIJU".
Tvrdio je, takođe, da će se Hrvati i Slovenci odvojiti od Vatikana zbog glagoljice i ženidbe sveštenstva. To bi bio put za stvaranje nacionalne crkve kod Južnih Slovena. Ovakva gledišta otkrivaju istovremeno nadanja, sumnje i dileme prema Katoličkoj crkvi. Oni su bili zbunjeni zbog neprijateljstva koje su sretali na svakom koraku, nisu shvatili prave namere Kurije, iako je srpska vlada učinila sve da katolicima pruži garanciju za ravnopravnost u budućoj državi.
Izjave odgovornih u Kuriji bile su posledica saznanja da su nacionalno-oslobodilačka stremljenja među Jugoslovenima na jugu, na čijem čelu se nalazilo više uglednih prelata, sticala nove pristalice i postajala odlučnija. To je dovodilo do sukoba sa nemačkim katolicima, katoličkim strankama i štampom. Njihove reakcije na pokrete slovenačkog klera ble su žučne, a ton pun optužbi. Jegličev dnevnik ispunjen je zabeleškama o istupima protiv Jugoslovenskog kluba i njegovog delovanja. Početkom februara 1918. godine biskup je zabeležio da su nemački sveštenici u Kočevju dali izjavu protiv stvaranja jugoslovenske države i tvrdili da su takvi zahtevi izdajnički.
U razgovoru sa Karlom u Badenu, biskup je dobio pristanak da može da nastavi sa radom, ali on mora biti "patriotski, austrijski". Ministar Žolger uveravao je Jegliča da jugoslovensko pitanje "dobro stoji", da klub dobro radi i da Karlo nije protiv toga. Na biskupovo iznenađenje, Žolger je dodao da će jugoslovensko pitanje biti rešeno "u Austriji ili izvan Austrije. Biskup je mislio da će o njemu odlučiti mirovna konferencija. Kardinal Pifl imao je drukčiji stav. On je preko tršćanskog biskupa Andreja Karlina poručio da "biskup Jeglič nije u pravu. U Jugoslaviji će preovladavati raskol; u kompromisima trpi uvek katolička vera", upozorio je Pifl. Jeglič je odbio Piflove insinuacije da se zalaže za odvajanje od Austrije. Jegličeva podrška programu Majske deklaracije bila je nepokolebljiva. Optužbe protiv biskupa pokazale su da njen program nije uživao podršku nemačke hijerarhije i katoličkih krugova u Monarhiji.
Kampanja u katoličkoj štampi protiv Jegliča, Korošeca i drugih pristalica jugoslovenskog programa, dobila je posebnu oštrinu posle sastanka predstavnika političkih stranaka i grupa, održanog 2-3. marta 1918. godine u Zagrebu. Na njemu su značajnu ulogu igrali oni koji su se zalagali za potpuno oslobođenje i ujedinjenje svih Jugoslovena. U završnom dokumentu govorilo se o potrebi stvaranja nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba na načelu narodnosti. U tajnom memorandumu ukazivalo se na potrebu međunarodnih garancija, kao i ravnopravnosti vera u novoj državi. Deo o teritorijalnom pitanju bio je potpuniji nego u prethodnim dokumentima. Isticanje zahteva da toj državi pripadnu obale, luke i ostrva na Jadranu, iznetog u predvečerje Rimskog kongresa, ukazivalo je na budući sukob sa Italijom i Vatikanom.
Zagrebačku Rezoluciju objavio je 6. marta katolički list "Reichc-post". U njemu se ukazivalo na činjenicu da Rezolucija ne govori o tome da li će jugoslovenska država biti u okviru Monarhije ili ne. Za učesnike konferencije se tvrdilo da se zalažu za politiku srpske vlade. Tri dana kasnije, list je tvrdio da je Rezolucija bila sredstvo da se Jugosloveni nađu na strani Antante. "Slovenec" koji se nalazio u Šušteršičevim rukama, je 8. marta objavio Rezoluciju Zemaljskog odbora Hrišćansko-socijalističke stranke u kojoj se nalagalo da se odbaci stvaranje nezavisne jugoslovenske države. Ona bi dovela do slabljenja Monarhije i dala podršku onim političarima koji prihvataju Krfsku deklaraciju. Majska deklaracija označena je kao prvi korak u odvajanju jugoslovenskih zemalja. "Tagespost" iz Graca objavio je tih dana članak pod naslovom "Jug u plamenu", u kome su Korošec i Jeglič opisani kao vođe jugoslovenskog pokreta. List je posebno istakao činjenicu da odluka doneta u Zagrebu predviđa da se jugoslovenska država stvori uz pomoć konferencije mira, zaobilazeći Austriju, Ugarsku i dinastiju. Prenoseći pisanje lista "Alldeutsche Tagblatt", "Slovenec" od 9. aprila je pisao da će se Nemci nemilosrdno boriti protiv Jugoslovena. Zahtevalo se da im se ne čine nikakvi ustupci i obećanja, pošto Nemci moraju da dobiju pristup na Jadran. Na to je urednik "Sloveneca" zaključio: "Mi takođe ne želimo da pravimo bilo kakav kompromis kad je u pitanju sloboda". Na ove optužbe odgovarao je Jeglič, potvrđujući svoju privrženost Majskoj deklaraciji u celini.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.