Foto: VARVARSTVO U IME HRISTOVO - Jugoslavija za Vatikan izgledala kao utopija
Analizom istorijskih, etničkih, geografskih, jezičkih i vjerskih činilaca, vladalo mišljenje da se aspiracije mogu ostvariti samo onda kad zadovoljavaju sve zainteresovane. Upozorenje da će mnogi koji se pozivaju na načelo narodnosti vidjeti u njemu napad na svoje teorije
Za Srbe su postojale tvrdnje da pripadaju istočnoj kulturi, iako nisu toliko skloni misticizmu kao Rusi. Pošto carska Rusija više ne postoji, pa neće biti u stanju da pruža Srbiji pomoć.
Kad je, u februaru 1918. godine, srpska vlada objavila tekst Konkordata, zaključenog 1914. godine, učinjen je korak napred ka zaoštravanju versko-političkog sukoba sa Vatikanom. Njegovo objavljivanje trebalo je da potvrdi prava koja su uživali katolici u Srbiji i pridobije one neodlučne da stanu na stranu ujedinjenja. Poseban utisak načinilo je pismo Merija del Vala kao deo Konkordata kojim se dozvoljavala upotreba glagoljice i staroslovenskog jezika u crkvama u Srbiji. Tekst je izazvao nevericu i među prijateljima ujedinjenja.
Seton-Vatson je izrazio čuđenje zbog toga i posumnjao da je to delo zagriženih protestanata. Smatrao je nedopustivim izazivanje katolika "takvim iskrivljavanjem", uveren da je dodatak bio izmišljen od strane srpske vlade. U Kuriji su se uzdržali da iznesu mišljenje o sadržaju Konkordata, uvereni da će njegovo objavljivanje u javnosti pojačati nevericu i zbuniti dobronamerne ljude širom Evrope.
Pored političkih i diplomatskih istupanja protiv rasturanja Monarhije i ujedinjenja, u Kuriji su odlučili da razjasne stav prema načelu narodnosti i njegovoj primeni u Evropi. Stanovišta o tome izneta su još tokom prvih godina rata, ali ih je u svetlosti novih zbivanja trebalo razjasniti do kraja. U jesen 1917. godine pojavili su se napisi o tome, da bi, u proleće naredne godine, sa zaoštravanjem unutrašnje krize u Monarhiji, njihov broj naglo porastao.
U članku "Aspiracije naroda i načelo narodnosti" tvrdilo se da Vatikan ima razloga da raspravlja o nacionalnom načelu, koje ima "poseban (specialissima) značaj, s obzirom na primetne sklonosti da se sve odlučuje i rešava na temelju takozvanog načela narodnosti". Analizom istorijskih, etničkih, geografskih, jezičkih, verskih i drugih činilaca, u članku se ukazivalo da se aspiracije mogu ostvariti samo onda kad zadovoljavaju sve zainteresovane. Ipak se prilikom donošenja konačne odluke mora voditi računa da one uvek budu "u granicama pravednog i mogućeg". List je upozorio da će mnogi koji se pozivaju na načelo narodnosti videti u njemu napad na svoje teorije. U članku nisu izneti nikakvi novi pogledi ni argumenti, a njegov sadržaj zasnivao se na stanovištu formulisanom pre nekoliko godina.
Sadržaj članka bio je uperen protiv svih onih koji su se zalagali za doslovnu primenu načela narodnosti u Monarhiji. U proleće 1918. godine borbu protiv radikalne primene načela preuzela je jezuitska "La Civilta Cattolica". U više napisa časopis je izneo zanimljiva zapažanja o tom pitanju i ukazao na različitost pogleda, ali se odlučno suprotstavio nacionalizmu kao snazi u međunarodnim odnosima.
Osnovni cilj koji je Kurija imala u vidu - tvrdili su i dalje u Vatikanu - bila je dobrobit Evrope i njene civilizacije. To je zahtevalo očuvanje snažne Austrije, koja bi predstavljala protivtežu Nemačkoj. Ukoliko bi Austrija nestala, ne bi bilo sile koja bi mogla zaustaviti prodor Nemačke na jug Evrope. Kardinal je tvrdio da će se Austrija u bliskoj budućnosti odvojiti od Nemačke.
Pokazao je primetno nepoverenje prema zahtevima pojedinih evropskih naroda da stvore svoje nezavisne države, navodeći kao razlog pretnju koju je za njih predstavljala Nemačka. Kardinal nije verovao u njihovu snagu i korisnost u borbi sa Nemačkom. Izrazio je uverenje da "savez malih, slabih država nije u tome mogao ništa pomoći", pošto će ubrzo pasti pod uticaj Nemačke. Što se tiče jugoslovenske države, pisao je Salis, "Gaspari nije imao uopšte bilo kakvu veru u mogućnost njenog stvaranja i postojanja". Stav Gasparija bio je potpuno određen i nedvosmislen, a potvrđivao je nameru Kurije da učini sve da se Monarhija očuva.
Uprkos neuspehu svojih napora, Gaspari nije promenio stav ni kasnije. Promenio je samo razloge koje je navodio protiv stvaranja jugoslovenske države. On je u julu 1918. godine tvrdio da su kulturni nivo, verske razlike i ekonomski razvitak takve prirode, da Hrvati i Slovenci neće biti u stanju da u toj državi ostvare željeni napredak. Mnogo više se moglo postići davanjem autonomije u okviru Monarhije. Po rečima Salisa, u Vatikanu se "veruje srpskoj dinastiji i tvorcima Krfskog pakta isto onoliko koliko i Kvirinalu. Ovakvo upoređenje između srpske i italijanske vlade nije bilo ni realno ni prihvatljivo; bilo je suviše improvizovano. Kurija je tokom rata ostvarila zavidan stepen saradnje sa italijanskom vladom i, pored ostalog, pružila podršku njenim teritorijalnim pretenzijama.
Još potpuniji izraz nezadovoljstva Kurije i protivljenja stvaranju jugoslovenske države sreće se u Salisovom izveštaju o radu misije u Vatikanu. On je tvrdio da je Gaspari u više navrata izrazio mišljenje da je "Jugoslavija, kakvu su predlagali Englezi i Francuzi, Sv. stolici izgleda kao teško ostvarljiva utopija. Kao takva mogla je, bar za neko vreme, osigurati dominaciju polucivilizovane Srbije nad naprednijim katoličkim zemljama". Pored toga, Jugoslavije je mogla da "osigura uspeh revolucionarnog pokreta uz podršku francuskog i italijanskog antiklerikalizma"…
…Zanimljivo mišljenje o položaju i budućnosti Slovena u Monarhiji izneo je, u predvečerje Rimskog kongresa, general jezuitskog reda Vladimir Ledokovski. Pošto se oštrim rečima osvrnuo na politiku carske Rusije, koju je opisao kao "groblje za crkvu", Ledokovski je izrazio uverenje da će položaj Slovena u Monarhiji u budućnosti biti bolji nego do tada, a Saveznici neće biti u prilici da im pružaju pomoć. Za Srbe je tvrdio da pripadaju istočnoj kulturi, iako nisu toliko skloni misticizmu kao Rusi. Pošto carska Rusija više ne postoji, to neće biti u stanju da pruža Srbiji pomoć…
( Nastaviće se )
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.